Rezultati istraživanja pomeraju fokus s kraljevskog blaga na ljude koji su s njim bili sahranjeni. Umesto da se oružje princeza posmatra isključivo kao ceremonijalni simbol, studija donosi dokaze da su barem neke kraljevske žene godinama usavršavale zahtevne fizičke veštine poput streličarstva i lova.
Oružje pronađeno u grobnicama drevnih egipatskih princeza dugo je zbunjivalo arheologe. Mnogi su verovali da su lukovi, strele i bodeži položeni uz kraljevske žene služili isključivo kao simboli moći ili statusa. Međutim, novo istraživanje kraljevskih kostura iz Dahšura ukazuje na drugačije objašnjenje. Čini se da su neke od tih žena tokom života zaista bile obučavane za korišćenje oružja i upotrebljavale ga. Istraživanje, objavljeno u časopisu Frontiers in Environmental Archaeology, ponovo je analiziralo posmrtne ostatke šest članova egipatske kraljevske porodice iz kasnog perioda Srednjeg kraljevstva, između oko 1850. i 1700. godine pre nove ere. Među njima su bili kralj Hor i pet princeza čije su grobnice otkrivene u Dahšuru tokom iskopavanja devedesetih godina 19. veka.
Nakon što su decenijama bile izgubljene iz vida, njihove kosti su ponovo pronađene u Egipatskom muzeju tokom projekta katalogizacije zbirki 2020. Istraživači su kombinovali tradicionalnu analizu kostiju s rendgenskim snimanjem i hemijskim ispitivanjem materijala za balzamovanje. Zahvaljujući tome rekonstruisali su biološke profile pokojnika, utvrdili bolesti i povrede, analizirali obrasce fizičke aktivnosti i uporedili pogrebne običaje unutar kraljevske grupe. Četiri žene bile su kćerke faraona Amenemhata Drugog. Sahranjene su u gotovo identičnim podzemnim odajama zajedno s predmetima koji se obično povezuju s muškim ratnicima, poput lukova, strela i vrhunski izrađenog oružja. U grobnici princeze Ite pronađen je i raskošno ukrašen bodež, što je otvorilo pitanje da li su ti predmeti odražavali stvarne veštine ili su imali isključivo ceremonijalnu ulogu.
Odgovor su ponudile same kosti. Kod nekoliko princeza uočene su izrazito razvijene tačke pripajanja mišića na ramenima i rukama, što ukazuje na dugogodišnje ponavljanje zahtevnih fizičkih pokreta. Takve promene odgovaraju pokretima karakterističnim za zatezanje luka i rukovanje oružjem. Princeza Ita, koja je umrla između 28. i 34. godine života, imala je snažno razvijene mišiće na gornjem delu tela, a to je u skladu s čestom upotrebom oružja. Princeza Itaveret, koja je preminula između 20. i 34. godine, pokazivala je slične skeletne karakteristike povezane sa streličarstvom. Preživela je i prelome rebara i stopala koji su joj u potpunosti zarasli pre smrti. Princeza Khenmet, koja je doživela kasne tridesete ili četrdesete, pokazivala je znake smanjenja gustoće kostiju, ali i snažne spone ligamenata, što ukazuje da je ostala fizički aktivna. Slični obrasci uočeni su kod kralja Hora i princeze Nub-Hotep, pa i to dodatno podupire pretpostavku da je streličarstvo bilo deo obuke kraljevske elite, a ne isključivo vojna veština.
Kosturi su otkrili i druge detalje iz života kraljevske porodice. Kod nekoliko osoba uočene su zarasle povrede, uključujući prelome i oštećenja nastala usled snažnih udaraca ili padova. Potpuno zarastanje kostiju ukazuje na kvalitetnu medicinsku negu. Istraživači smatraju da se ti nalazi podudaraju sa znanjem drevnih Egipćana opisanim u čuvenom Hirurškom papirusu Edvina Smita. Studija je, takođe, otkrila znake pothranjenosti u detinjstvu kod kralja Hora i metaboličke bolesti u odraslom dobu kod princeze Khenmet. Istovremeno, čini se da je kraljevska porodica imala bolju ishranu i zdravstvenu negu od većine tadašnjeg stanovništva, i to je omogućilo da prežive bolesti i povrede koje bi za druge verovatno bile smrtonosne.
Istraživači su identifikovali i nekoliko retkih karakteristika kičme i razvojnih osobina koje su delili članovi kraljevske porodice. Ove nasledne osobine upućuju na bliske biološke veze unutar kraljevskih loza Dvanaeste i Trinaeste dinastije, potvrđujući istorijske izvore prema kojima su brakovi među bliskim srodnicima bili uobičajeni. Hemijska analiza pokazala je i da je za balsamovanje svih članova korišćena ista mešavina tamjana i smole kleke. Na neka pitanja još nije moguće dati odgovor, jer su lobanje princeza izgubljene pre više od jednog stoleća, pa to ograničava dalja istraživanja. Buduće analize drevne DNK i stabilnih izotopa mogle bi otkriti više o porodičnim vezama, ishrani i geografskom poreklu ovih osoba.
Rezultati istraživanja pomeraju fokus s kraljevskog blaga na ljude koji su s njim bili sahranjeni. Umesto da se oružje princeza posmatra isključivo kao ceremonijalni simbol, studija donosi dokaze da su barem neke kraljevske žene godinama usavršavale zahtevne fizičke veštine poput streličarstva i lova, piše Archeologymag.com.
(Ilustracija (A) Bodež princeze Ite (B) Strele princeze Nub-Hotep, iz studije Hashesh, Z., Gabr, A. i Walker, R., Frontiers in Environmental Archaeology (2026).
(Kliks)
