PLANETA ŽENA

MOŽDANE OBMANE

2.448 pregleda
Muškarac i žena (Gustav Vigeland)

Možda je od svega u vezi sa vidnim sistemom najgore to što su gotovi svi zaključci u nauci doneseni na osnovu onoga što je istraživač video. Najsmešnije od svega je što, zbog nerazumevanja Prirode i međupolnih odnosa, žena i muškarac preživljavaju nepotrebnu patnju.

Prof. dr Jovo Toševski

Šta vide žene, a šta muškarci?
Vidni sistem čoveka važan je zbog toga što kroz njega u mozak ulazi najveći broj informacija iz spoljašnjeg sveta, mnogo više nego od drugih čula. Ceo proces počinje padom svetlosnih čestica, fotona, na mrežnjaču, a završava u poljima vidnog korteksa koji se nalazi u potiljačnom režnju velikog mozga.

Orao vidi baš ono što treba,
a čovek kao svesno i radoznalo
biće i ono što ne treba.

Čulo vida, ipak, nije najpouzdanije čulo koje čovek poseduje. Zbog složenosti povezivanja optičkih zona mozga s kognitivnim, pragmatičnim i emocionalnim sistemima, čulo vida je nepouzdano. Često mnogo toga što vidimo nije tako kao što na prvi pogled izgleda, otuda je tačna narodna izreka da „Oči varaju”. Ne varaju samo oči već ceo vidni sistem zahvaljujući svojoj složenosti.

Čovek nema savršen vid kao, na primer, orao ili soko. Orao vidi baš ono što treba, a čovek kao svesno i radoznalo biće i ono što ne treba. Kognitivne (saznajne) zaključke u vezi s čulom vida morate uzeti sa rezervom, dok su, na primer, čulo sluha, a naročito čulo mirisa mnogo pouzdaniji pomagači u donošenju zaključka.

Žena čuje, a ne vidi
Nova istraživanja pokazuju postojanje novih polja u vidnom korteksu, sposobna da prave finu diskriminaciju između objekata koji se kreću i da vrše njihovu komparaciju po veličini. Sve to odnosi se na događanja u svetlom (vidnom delu spektra) našeg okruženja.

Klasična primarna vidna polja u moždanoj kori, po nemačkom anatomu Korbinijanu Brodmanu, označena su kao primarno (area 17) i sekundarno (area 18) koje je i asocijativno polje. Postoji mnoštvo dodatnih polja u potiljačnom vidnom korteksu koja funkciju vida čine vrlo složenom. Dva od takvih otkrivena su nedavno i, verovatno, nisu poslednja u nizu vidnih polja koja još ne poznajemo. (&Malikovic A, et al. Cytoarchitecture of the human lateral occipital cortex: mapping of two extrastriate areas hOc4la and hOc4lp. Brain Struct Funct 2015. DOI 10.1007/s00429-015-1009-8).

Ona zna, na osnovu svog iskustva,
šta sve može da se dogodi između
njenog muškarca i drugih žena.

Usložnjavanje mape vidnog korteksa čoveka još više doprinosi činjenici da čulo vida, osim što pruža najveći uvid u spoljašnji svet i socijalnu sredinu, omogućuje nastajanje optičkih zabluda i iluzija više nego što bi se moglo pretpostaviti. Drugim rečima, što se tiče muško-ženskih odnosa, naročito kada su žena i muškarac zaljubljeni, jasnija je disproporcija u obradi istovremenih optičkih i akustičkih senzacija.

Za ženu je mnogo gore kada čuje da joj je muškarac neveran nego kada vidi nešto sumnjivo. Žena tuđe tračeve uzima za ozbiljno, a uz bujnu maštu samu sebe uveri da je muškarac vara. Ona zna, na osnovu svog iskustva, šta sve može da se dogodi između njenog muškarca i drugih žena, pa joj zato nisu potrebne specijalne pripreme, osim spremnosti njenih suparnica.

Žena u momentu napravi sliku događaja i često je potpuno uverena u „prevaru”, mada zaboravlja da na njenu zamišljenu predstavu mora da pristane i njen partner.

Međutim, dobro plasiran i dobro ilustrovan trač, u smislu gde i u kom obliku se mogla dogoditi „prevara”, dodatno raspaljuje žensku maštu. Bez obzira što muškarac nije ništa „skrivio”, glasine, iako neosnovane, najčešće ne mogu da zaustave neopravdani ženski bes.

Prevara nije važna

Muškarac, takođe, posumnja kada čuje da ga žena „vara”, ali on je sklon tome da proveri abrove, da se lično uveri svojim očima i često preduzima radnje u smislu praćenja, raspitivanja i slično da bi potvrdio svoju sumnju.

Žena se najčešće ne raspituje i ne prati unapred „inkriminisanog” muškarca, već dokaze nevernosti traži posmatrajući osumnjičenog.

Ne postoji trajna istina,
nego je mozak menja po svom
nahođenju i svojim potrebama.

Najbolje je za muškarca da negira sve i kada je kriv i kada nije kriv, jer ubeđivanjem žene iznošenjem realnih činjenica i pravdanjem nije u stanju da promeni ženski naum da je kriv, kao što narod kaže „Nije problem to što laže, nego to što se vadi”.

Uzgred, ne postoji nijedna žena na svetu koja u međuženskom razgovoru na pitanje druge žene „Jesi čula?” ne bi široko otvorenih očiju odgovorila sa „Šta to?”, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazi i posledice koje mogu nastupiti. „Šta to” jače je od ma čijeg ženskog karaktera i situacije.

Iako takozvana prevara u Prirodi ne postoji, niti je važna kod bilo koje životinje, kod čoveka sukob pragmatičnog mišljenja i emocionalnih doživljaja u situacijama sumnje dovode do iskrivljene istine često i do sužavanja aktuelne realnosti.

S obzirom da ne postoji trajna istina, nego je mozak menja po svom nahođenju i svojim potrebama, parovi budu uvučeni u zabludu kada su u pitanju različite ljubavne situacije. Kao proizvod svega toga mogu biti prekidanje veze, razvod braka, osvetnički potezi.

Što se „opraštanja” stvarne prevare tiče, žene lakše opraštaju, ne zbog velikodušnosti, već iz ličnih emocionalnih i pragmatičnih razloga. Muškarci teže opraštaju prevaru i u tome ih vode više emocionalni nego pragmatični razlozi.

Najsmešnije od svega je što , zbog nerazumevanja Prirode i međupolnih odnosa, žena i muškarac preživljavaju nepotrebnu patnju. Nisu svesni da je sve te zavrzlame smislio njihov mozak, i to namerno, da bi podigao međupolnu tenziju i ponovo promešao karte koje će on podeliti kada mu to bude potrebno.

Prijateljstvo ne postoji

Praktično to izgleda ovako: mozak stvori zablude i tenzije, a zatim u novoj podeli karata istom paru koji se već pomirio dodaje veći zamah. Taj novi momentum mozak čini da bi veza postala obuhvatnija.

Zato važi staro pravilo da ne treba miriti posvađane parove, naročito ako ih ne poznajete dobro, jer svoju pasivnu agresiju mogu da prebace na vas ni krive, ni dužne. Naravno, ima situacija kada jedan od mozgova, naročito muški, odustane od pomirenja, bar za neko vreme, ali retko trajno.

U „prijateljskom” odnosu žene
i muškarca jedno od to dvoje su
neostvareni ljubavnici.

Žene bi češće da se pomire, ali ako to čini da bi ostale „prijatelj” s muškarcem, i na to pristanu, čine najgoru grešku. Muškarac ženi sa kojoj je mora da bude pre svega muškarac, a prijateljstvo između žene i muškarca ne postoji, iako se tako deklariše.
U „prijateljskom” odnosu žene i muškarca jedno od to dvoje su neostvareni ljubavnici i šta im drugo ostaje nego da stave masku prijatelja.

Ljudski mozak (Pikgud)

Možda je od svega u vezi sa vidnim sistemom najgore to što su gotovi svi zaključci u nauci doneseni na osnovu onoga što je istraživač video. Vidljivi deo kosmosa sadrži tek oko četiri procenta njegovog sastava. Ostalo čine tamna materija, a naročito tamna energija, oko 70 odsto, o kojima ne znamo ništa.

Ovim je dovedeno u pitanje naučnost, jer sve što znamo izvedeno je na osnovu uvida golim okom. Isto važi za mikroskope, teleskope, displeje računara i telefona kojima se unose podaci u mozak, takođe stečeni vidnim sistemom. S obzirom da smo mi stvorili računare i displeje, oni su samo naša produžena ruka, ali ih suštinski analizira vidni sistem.

Na početno pitanje iz uvoda – Šta vide žene, a šta muškrci? – odgovor je da ne vide skoro ništa što bi bilo dovoljno za trajni zaključak. Ogromna je verovatnoća da je suština gotovo svih živih i neživih pojava u Prirodi za nas nepristupačna.

Suština je misteriozno skrivena u ogromnoj nevidljivoj i ekstrasenzualnoj masi Kosmosa.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar