ARGUSOV POGLED

NISMO INTELIGENTNIJI

1.483 pregleda

Istraživanja, naime, potvrđuju da se mozak menja i adaptira prema sopstvenom iskustvu; i to tokom starenja, učenja, promena u okruženju ili patologije. Autor knjige „Plitko” Nikolas Kar podseća na tezu da se svaki put kada bi se menjala dominantna intelektualna tehnologija – menjala i ljudska svest, to jest da su se javljale i učvršćavale nove neuronske mreže, dok su stare slabile.

Gordana Medić-Simić

Godine 1962. Džozef Altman je ustanovio da postoji proces nastajanja novih neurona (neurogeneza) kod odraslih jedinki sisara. Ovo je direktno protivrečilo prethodnoj, opšteprihvaćenoj teoriji španskog neuronaučnika Ramona i Kahala (Ramon y Cajal, 1852 -1934), koji je otkrio strukturu nervnih ćelija u mozgu i postavio tezu da se nervne ćelije na ovom mestu ne mogu obnavljati, što je ostavilo svoj trag na doživljaj prirode i čoveka uopšte.

Trebalo je da prođe gotovo celih četrdeset godina kako bi stručna, a potom i šira, javnost promenila stav o neurogenezi. Naime, upravo je to bio slučaj, iako su zabeleženi i sporadični izlasci u javnost pojedinih naučnika sa suprotnim tvrdnjama.

Nikolas Kar (Vikipedija)

Tako, na primer, Nikolas Kar u svojoj knjizi „Plitko” navodi primer britanskog biologa J.Z. Janga, koji je u predavanjima na Bi-Bi-Si-ju još 50-ih godina govorio da ima dokaza da se ćelije razvijaju s upotrebom, a atrofiraju – neupotrebom. Kar navodi da je početkom 20. veka filozof Viljem Džejms pisao o adaptibilnosti mozga, što je činio i sam Frojd, koji je ipak svoje zanimanje za dešavanja na ćelijskom planu zamenio razvojem psihoanalize.

Sokrat je govorio Fedru da je od reči
zapisanih u crnu vodu tinte daleko bolja
ona koja se znanjem upisuje u dušu, misleći
na usmeni razgovor i transfer znanja.

Aktuelna definicija pojma neuroplastičnosti svakako bi bila osobina mozga da se menja kao dinamički sistem sačinjen od neurona, osnovnih jedinica nervnog sistema koje se organizuju u neuralne mreže, a odgovaraju na ulazeće stimulanse u svrhu postizanja složenih zadataka ponašanja. Istraživanja, naime, potvrđuju da se mozak menja i adaptira prema sopstvenom iskustvu; i to tokom starenja, učenja, promena u okruženju ili patologije.

Možda će zvučati neobično, ali o nečemu sličnom su razgovarali još Sokrat i njegov učenik Fedar u Platonovom istoimenom dijalogu vekovima daleko od našeg doba.  Sokrat je govorio Fedru da je od reči zapisanih u crnu vodu tinte daleko bolja ona koja se znanjem upisuje u dušu, misleći na usmeni razgovor i transfer znanja. U stvari, i ovde se radilo o tome da li će i kako način na koji primamo informaciju uticati na sam sadržaj naše svesti.

Svaka je intelektualna tehnologija,
prema Nikolasu Karu, donela sa sobom
i specifičnu etiku, specifičan skup vrednosti i pogleda na svet.

U poslednje vreme u svetu su aktuelna mnoga istraživanja koja proučavaju šta se, usled razvoja tehnologije, dešava upravo sa tim sadržajima imajući u vidu koncept neuroplastičnosti mozga. Pomenuti autor knjige „Plitko” Nikolas Kar podseća na tezu da se svaki put kada bi se menjala dominantna intelektualna tehnologija – menjala i ljudska svest, to jest da su se javljale i učvršćavale nove neuronske mreže, dok su stare slabile.

ŠerilTerkl (Vikipedija)

Ovo je, svakako, rezultiralo drugačijom interpretacijom prostora i vremena (kompas, sat…), drugačijim sposobnostima pažnje, pamćenja i učenja (štamparija, računari…) odnosno – razumevanja i prenosa znanja. Svaka je intelektualna tehnologija, prema ovom autoru, donela sa sobom i specifičnu etiku, specifičan skup vrednosti i pogleda na svet. I što je još važnije – ona uvek ima neurološke posledice po ljude što, ističe Kar, neuronaučnik Majkl Merzenič tvrdi i za internet.

Mi nismo inteligentniji od svojih
predaka, već inteligenciju koristimo
za rešavanje novih skupova problema.

Kar je ovu tezu ilustrovao primerom tzv. „Flinovog efekta” koji se sastoji u evidenciji da su u poslednjih 100 godina rezultati testiranja koeficjenta inteligencije u stalnom porastu, što bi trebalo da ukazuje na duboku i dugotrajnu promenu u nekom društvenom aspektu. Međutim, Flin je došao do zaključka da je u ovom fenomenu zapravo reč o promeni načinana koji ljudi razmišljaju o inteligenciji. Stvar je u tome da mi nismo inteligentniji od svojih predaka, već inteligenciju koristimo za rešavanje novih skupova problema.

Paradoks savremenih informacionih tehnologija u komunikaciji leži u
činjenici da su ljudi sve otuđenji i usamljeniji, a „povezaniji” nego ikad.

Narastajuću tehnološku promenu okruženja potrebno je, dakle, povezati sa sociološkim i psihološkim aspektima čovekovog života. Upravo to je učinila Šeri Terkl u svojoj knjizi „Sami zajedno”, gde je objedinila svoja dugogodišnja  istraživanja s velikim brojem ispitanika. Pozicija istraživača iz oblasti društvenih nauka i tehnologije na MIT-u, omogućila joj je da se suoči s novim tehnologijama čak i pre nego što su postale opšteprihvaćene. Zaključcima  i uvidima  njenog rada doprinela je, svakako, i obuka u psihoanalizi.

Rezultati analiza su, sažeto, sledeći: paradoks savremenih informacionih tehnologija u komunikaciji leži u činjenici da su ljudi sve otuđenji i usamljeniji, a „povezaniji” nego ikad. „Mi stvaramo naše tehnologije, a one zauzvrat oblikuju nas. Tako za svaku tehnologiju moramo pitati: služi li našim ljudskim svrhama? – pitanje koje nas navodi da ponovo razmotrimo šta ove svrhe predstavljaju”.

Možda upravo ovde leži objašnjenje za narastajuću potrebu za neformalnim obrazovanjem, gde je moguće pronaći sadržaje koji otvaraju pitanje svrhe i smisla.

O autoru

Stanko Stojiljković

4 komentara

  • Veoma zanimljiv i pronicljiv članak, svakako podstiče na razmišljanje u kakvom svetu živimo, pogotovo što na stranicama Galkasije nailazimo (u rubrici Eksplozija inteleigencije) na sumorna razmišljanja u kojima će ljudi biti skrajnuti, čak prevaziđeni. Čestitam autorki u nadi da će se još koji put oglasiti.

  • Još jedan koristan tekst u rubrici Argusov pogled koju redovno pratim. Hoće li takvih priloga biti u štampanom izdanju koje najavljujete i kada će se ono pojaviti u prodaji? Mihailo Cvetković

  • Poštovani,

    Hvala vam na komentarima i zapažanjima. Verujem da ste korisne i zanimljive tekstove pronašli i u štampanim izdanjima “ Galaksije”.

    Srdačan pozdrav,
    Gordana Medić-Simić

  • Svaki put sam odusevljena temama I nacinu na kojem se one obradjuju. Ovakvih tekstova nam je zaista neophodno vise. Svakom sledecem se vec radujem!

Ostavite komentar