Istraživači su uočili da je život u zoološkom vrtu u značajnoj meri promenio način komunikacije kod majmuna. Analizirali su više od 8.000 bezglasnih signala koje je koristilo 30 iz pet zooloških vrtova i 41 divlji iz dve različite šume.
Stručnjaci su primetili da orangutani u zatočeništvu razvijaju novi oblik komunikacije.Sposobnost korišćenja novih izraza za prenošenje sadržaja, što je u lingvistici poznato kao produktivnost, jedan je od temeljnih građevnih elemenata složenog jezika i retko se primjećuje u životinjskom carstvu. Naime, većina životinja ima fiksni skup poruka čija značenja određuje kontekst – poput upozorenja na dolazak grabljivca. Čini se da su ti signali urođeni, a ne naučeni, i da su se razvili tijekom dugog procesa prirodne selekcije, piše New Scientist.
Produktivnost je očita kod ljudi, a znanstvena zajednica već neko vrijeme raspravlja o tome je li ta sposobnost prisutna i kod nekih vrsta majmuna. Antropološkinja Marlen Frohlih i kolege sa Univerzitetta u Cirihu u Švajcarskoj pokušali su odgovoriti na to pitanje. Proučavali su orangutane u zatočeništvu u zoološkim vrtovima da bi videli jesu li oni razvili nove načine komuniciranja koji nisu viđeni kod njihovih kolega u divljini.Zoološki vrtovi nude orangutanima stabilno, ali drugačije okruženje. Nemaju problema s nabavom hrane niti ih brinu grabljivci. U divljini orangutani većinom žive prilično usamljeno, no u zoološkim vrtovima često borave u većim grupama i imaju više socijalne interakcije. Provode više vremena na zemlji da im lišće na granama ne bi otežalo pogled na druge orangutane.
Istraživači su uočili da je život u zoološkom vrtu u značajnoj meri promenio način komunikacije kod orangutana. Analizirali su više od 8.000 bezglasnih signala koje je koristilo 30 orangutana iz pet zooloških vrtova i 41 divlji iz dve različite šume.Nakon identifikovanja i kategorizacije celog spektra signala, tim se usredsredio na one koji se viđaju isključivo u divljini ili u zatočeništvu. Orangutani u zatočeništvu koristili su sedam jedinstvenih signala, dok su oni u divljini imali samo jedan. U ekskluzivnu komunikaciju u zoološkim vrtovima spada i podignuta ruka i ponovljivo pljuvanje vode u lice.
Većina signala u zoološkom vrtu koristila se za pozivanje na igru ili za dobijanje hrane, a pojedinac ih je često ponavljao sve dok nije postigao željeni rezultat. „Studija pruža uverljive dokaze o inovaciji komunikacijskih signala među orangutanima. No treba uzeti u obzir razne poteškoće u promatranju primjeraka u divljini, što je moglo uticati na broj uočenih inovacija”, kazala je filozofkinja Kristin Sivers sa Univerziteta Jork u Torontu.Istraživanje pod imenom Wild-captive contrasts in non-vocal communicative repertoires and functional specificity in orang-utans, koje još nije prošlo recenziju, objavljeno je na serveru bioRxiv.
(Izvor Indeks)
