PREUMLJENJE ZEMLJE

ORGANSKI INTERNET

1.105 pregleda
Mreža biocivilizacije (Vikipedija)

Predviđanja pokazuju da vanzemaljske civilizacije treba da postoje, ali mi ih ne otkrivamo. Ako ne možemo prepoznati prisustvo različitih oblika inteligencije na našoj planeti, jesmo li sposobni razumjeti inteligentne civilizacije van nje?

Prof. dr Predrag Slijepečević

Patimo od osjećaja kosmičke usamljenosti. Enriko Fermi (1901-1954.) jedan od najvećih fizičara 20. vijeka, sažeo je našu, uslovno rečeno štrebersku prirodu, kroz jednostavno pitanje: Gdje su svi oni? Predviđanja pokazuju da vanzemaljske civilizacije treba da postoje, ali mi ih ne otkrivamo. Zašto smo jedina inteligentna bića u kosmosu? Karl Sagan, još jedan veliki um 20. vijeka, je smatrao da je sudbina inteligentnih civilizacija samouništenje.

Inteligentni vanzemaljci, ako nas
ikada posjete, bi mogli gledati na
naše planetarne rođake mnogo
pozitivnije nego mi.

Ali postoje i druga objašnjenja. Jedno od njih vezano je za način na koji vidimo svijet i nas same. Ovo je vječiti problem svih štrebera. Previše smo opsjednuti sobom. Pridajemo preveliku važnost vlastitom osjećaju inteligencije. To nas čini slijepim za vrste inteligencije koje praktikuju drugi oblici života.

A okruženi smo inteligentnim stvorenjima s kojima dijelimo planetu. Svaki organizam, od bakterija do slona, praktikuje inteligentno ponašanja. Mi ne uvažavamo dovoljno inteligenciju naših planetarnih rođaka. Međutim, inteligentni vanzemaljci, ako nas ikada posjete, bi mogli gledati na naše planetarne rođake mnogo pozitivnije nego mi.

Planetarna mreža

Hipotetički izvještaj inteligentnih vanzemaljaca sa Zemlje u njihovu bazu bi mogao biti u potpunosti protiv naših očekivanja. Inteligentni vanzemaljci bi mogli zaključiti da je najinteligentniji oblik života na Zemlji mikrobski. Mikrobi su stvorili živu planetarnu mrežu prije tri milijarde godina.

Okruženi inteligencijom (Vikipedija)

Mikrobska raznolikost stvara sve druge oblike života kao što su biljke i životinje. Drugi oblici života su inferiorni u poređenju sa mikrobima zbog osjetljivosti na periodične planetarne katastrofe i ovise o mikrobskom ekološkom otpadu. Način života biljaka i životinja je simbiontska ovisnost o mikrobima. Mikrobi su stvorili internet živih stvari koji možemo zvati organski internet ili organet. Najnoviji izum organeta je kosmička avantura.

Posljednjih nekoliko rečenica izvještaja bi moglo da glase:

Mikrobi su neuništivi. Zbog njihove potencijalne otpornosti na kosmičke uslove van matične planete, vjerovatno je da će se mikrobska civilizacija proširiti na obližnje planete. Predviđamo da je životinja koja transportuje mikrobe sa Zemlje samo vektor koji neće moći živjeti dugo na vanzemaljskim staništima. Ali, mikrobi bez sumnje mogu. Mikrobi mogu živjeti na mrtvim tijelima svojih vektora dok kritična masa mikroba ne modifikuje svoje genome. Ovo će omogućiti da novi mutantni oblici mikroba opstaju u novim uslovima. Od momenta pojave kritične mase mikrobi će početi da rade na stvaranju organeta na novoj planeti.

Ovaj naučnofantastični scenario služi da ilustruje moj glavni argument. Ako ne možemo prepoznati prisustvo različitih oblika inteligencije na našoj planeti, jesmo li sposobni razumjeti inteligentne civilizacije van nje? Vrlo malo ljudi uzima mikrobe ozbiljno. Možda bi svi astrobiolozi trebalo pročitati divnu biografiju mikroba, „Mikrokosmos”, koju su napisali Lin Margulis i Dorion Sagan. Jedan čitatalac je naslovio njegov kratki prikaz „Mikrokosmosa” sa: „I mislili smo da smo superiorna vrsta …”

Mikrobski vektori

Čovjek kao mikrobski vektor koji pomaže širenju života sa Zemlje u kosmos je sasvim dobar neteleološki scenario. Ne uključuje nikakvu natprirodnu silu. Sve se temelji na principima biološke samoorganizacije i darvinističke evolucije. Poznato je da mikrobi imaju moć manipulacije svojim domaćinima, uključujući i nas.

Prevlast mikroba (Vikipedija)

Ne postoji nijedna biljka ili životinja na planeti bez mikrobioma. Naš mikrobiom i naše tijelo su simbiotska zajednica. U ovoj zajednici postoji nešto što se zove „mikrobiom-probavni trakt-mozak-osovina”. Mikrobi stimulišu ćelije crijeva da luče serotonin koji onda ima efekat na mozak. Sve što mikrobi rade je stvaranje uslova za njihovu ekspanziju manipulisanjem domaćina. Mi smo „samo stoka koju će da večeraju”.

Mi smo samo male životinje
zarobljene u mreži biocivilizacije
kojom dominiraju mikrobi.

Nedavno objavljeni kompjuterski model, podstaknut opažanjima da mikrobi izazivaju altruističko ponašanje njihovih domaćina, pokazao je da mikrobi koji podstiču altruizam domaćina izlaze kao pobjednici u utakmici za resurse nad mikrobima koji to ne čine.

Altruističko ponašanje potrebno za širenje života u kosmos bi od astrobiologa, astrofizičara i ostalih zahtijevalo neku vrstu žrtvovanja za dobrobit zajednice koja želi putovati u kosmos. Žrtvovanje ne znači nužno umiranje. Za opšte dobro mogu se žrtvovati društveni i porodični život, egzotični odmori, profesionalne promocije u odbranu ispravnih ideja itd. Čak se ni žrtvovanje života ne može isključiti.

Na primjer, kroz odbranu kolektivnih vrijednosti u ratu sa suparničkim zemljama koje žele pokrenuti vlastitu kosmičku avanturu. Rat može biti samo dobar za mikrobe jer kroz konkurenciju povećava šanse da barem jedna strana uspije u kosmičkoj avanturi. NASA je već zaključila da je međunarodna kosmička stanica kontaminirana mikrobima.

Ali ključna stvar je da gore navedeni izmišljeni izvještaj ima smisla samo za nas. SETI i slični programi mogu biti suvišni jer vanzemaljske civilizacije nikada neće „razgovarati” s nama. Na isti način na koji mikrobi ne „razgovoraju” sa nama danas. Čak i ako naučimo „jezik” inteligentnih vanzemaljaca, kao što danas poznajemo načela bakterijske lingvistike, to nam neće pomoći u namjeri da dominiramo nad novootkrivenim vanzemaljcima. Jer ne možemo dominirati ni mikrobima.

Naša dominacija nad mikrobima je nemoguća zato što postoji mnogo više mikrobskih generacija koje upijaju sve vrste iskustava kroz organet koje mi još uvijek ne vrednujemo adekvatno. Ešel Ben-Jakob, izraelski fizičar i mikrobiolog, spekulisao je da čim jedna grupa mikroba razvije otpornost na neki antibiotik, informacija i hemijske instrukcije za otpornost se prenose na cijelu planetarnu mikrobsku mrežu.

Biocivilizacija mikroba je istinska globalna mreža. Mi smo samo male životinje zarobljene u mreži biocivilizacije kojom dominiraju mikrobi.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar