JUNGOVSKI PREDELI

SNOVI SU DRUGI ŽIVOT

559 pregleda
Pexels

Poetski prilaz je s ciljem da snove pretvori u onaj lepši deo čovekovog života, uz citiranje Frojdove misli da je san „Carski put do podsvesti”, u taj naš nesvesni, drugi deo života.


Prof. dr Dušan Popovac

U jednoj od zbirki pesama objavljenoj pre desetak godina postoji poglavlje „San i java. Autor je napisao više pesama na osnovu snova koje je usnio, a dva su snoviđenja druge osobe. Ti snovi su pretvoreni u stihove. Ima i drugih autora koji su svoje snove pretvarali u stihove, sa ili bez interpretacije. Umesto uvoda iznosimo stihove koji govore o snovima:

Snovi su drugi život.

Znan, neznan, čudesan.

U snovima podsvest

nagoveštaje nosi.

Duša u snu progovori

što skriveno u njoj gori.

Ako snovi nadu stvore

jutro u radost pretvore.

Kada su snovi ružni

zaboravu ih predajmo.

U podsvest duboko skrijmo.

O njima ne mislimo.

Taj carski put do podsvesti”

drugi je život naš.

Zapamtimo lepe snove.

Oni sreću tog dana nose.

Kroz stihove su izneti osnovni stavovi i saznanja autora o snovima i prirodi njihove interpretacije. Poetski prilaz je s ciljem da snove pretvori u onaj lepši deo čovekovog života, uz citiranje Frojdove misli da je san „Carski put do podsvesti”, u taj naš nesvesni, drugi deo života. U analizi nekolio pesama sa osnovnim sadržajem iz usnutog sna, videćemo kako se kroz snove doživljava lepota življenja, ljubav i patnja… Autor ističe „U snovima podsvest nagoveštaje nosi”.

Lep san

U snu me podsvest nosi

uzbrdo ledenom stazom

Vozim kola do vrha

i plavog neba.

Na vrhu trčim

i ushićen

vičem – ura, ura!

San koji nosi optimizam i snagu. Nema posebnih simbola, niti nejasnoća u mogućoj interpretaciji. San je zapisan odmah posle buđenja i nesumnjivo,uticao na pozitivan bioritam tog dana. Neverovatna je to snaga voziti kola skijaškom stazom nagore i ushićenje koje doživljava onaj ko sanja takav san. Ovako lepi snovi su, nažalost, retki.

Evo primera još jednog sna pretvorenog u pesmu. U snu se strah pretvara u snagu, a snaga u rizik oholosti. Pobeđuje razum…

Sablja i zmije

U snu tri zmije vidim

velike, snažne, gmižu.

Neka pakost mi se sprema.

Na opreznost opominje.

Namah sablja zablista u mojoj ruci.

Hrabrost silnu mi dade.

Nekoliko moćnih zamaha

od zmija ništa ne ostade.

Kako snagu da obuzdam.

Oholost neželjenu,

Sablju u korice stavih.

Jedan mnogo kompleksniji san iskorišćen je za pisanje stihova u pesmi koja sledi.

Podivljala reka

Na matici nabujale reke

zastade moj san.

Talasi ogromni nose krošnje stoletnih hrastova.

Razbijaju se pod silom neukrotive divljine.

Ispod talasa mutne vode vire obrisi brodova

Izgubljeni ljudi skriveni u njima.

Sve se nizvodno valja.

Kao u vrtlogu nemoćno da se razdvaja.

Samo jedan brod s talasima se uspešno bori.

Maticom plovi.

Palubu mu svetlost obasjava.

U buri se nada javlja.

Autor je san usnio u leto, 1993. i odmah ga ujutru zabeležio. Kasnije je u obliku stihova napisan. Obala Save… Reka ogromna, uzburkana kao more, talasi se valjaju… Posmatra i čudi se…! San je verodostojno prenet s manjim stilskim doterivanjima koje zahtevaju stihovi i jedna pesma. Ništa od suštine sna nije promenjeno. „Talasi mutne vode nose stoletna stabla, potopljeni brodovi i ljudi u njima, sve se nizvodno u vrtlozima valja… Sve deluje zastrašujuće…” To je bila izuzetno burna godina, nezapamćene inflacije i žalosnog pada životnog standarda ogromne mase ljudi.

Kao učesnik u svim tim društvenim zbivanjima, autor to doživljava u snu ovako kako je izneo. I u tako teškoj i izgubljenoj situaciji vidi brod koji se s talasima uspešno bori. „Maticom plovi, Palubu mu svetlost obasjava…” Nije sve izgubljeno, nada postoji. Ono što je teško objasniti to su ti potopljeni brodovi i ogromni talasi koji su verovatno iz podsvesti uleteli u san?! Kaže Frojd: „Svest je morska pena u moru nesvesnog”.

Navodim primer neobičnog sna i samo delimično tumačenje. San, očigledno, nije mogao sprečiti događanje, možda u momentu sna?!

Balada o anđelu

U anđeoskom plaštu

Poznato lice duge kose

S postelje njihove raširenih krila

Tiho k nebu uzleće”.

Sanjati anđela dobru sluti.

Anđeo je dar božjeg mira.

Poradova se lepom danu

Iznenadnoj sreći i praznovanju.

Zastade kraj postelje

Život da oslušne.

Srce njeno beše već stalo

Svetlost dana odnese noć.

San život izneveri.

Tog kobnog jutra.

Anđeo je odneo za tren.

San je samo prva strofa. Istinita! Apsolutno verodostojna, usnuta pred zoru. Sve ostalo u pesmi je poetska obrada tog sna. Druga strofa je pokušaj tumačenja sanjanja anđela, „Poradova se lepom danu, iznenadnoj sreći i praznovanju”. Sve je to uvod u tugu i setu, kada sanjač „umesto da oslušne život, prepoznaje smrt”, druga i treća strofa. Tog kobnog jutra… anđeo je odneo za tren”. Osnovno pitanje je zašto je usnut taj san kada je pomenuta osoba, najverovatnije nestajala… Kakav je to prekognitivni nesrećni nagoveštaj u snu, zloslutan, osobe koja sanja, najverovatnije u momentu kada njegova draga osoba, prestaje da diše, da živi…pored njega, u istom krevetu…

Autor je suzdržan u interpretaciji ovog sna, delom zbog nedostatka objektivnih dokaza a delimično, svesno, da izbegne mistično tumačenje. Iako je san, sam po sebi, mističan, sa anđelom koji uzleće sa zajedničkog kreveta…Da li je to cepanje konfluentne duše dvoje izuzetno bliskih osoba?… jer u snu, anđeo odnosi i deo njegove sopstvene duše, kao početak kraja zajedničkog života ili nastavak života drugog bića u drugoj dimenziji, gde logično i čulno saznanje mogu da komuniciraju putem snova…

Autor ima i drugih ideja za interpretaciju ovog sna, ali ne do kraja i nema naučnih dokaza!? Anđeo, koga je video, jeste lice i telo osobe koja je nesumnjivo postajala u njegovoj podsvesti…U pesmi je napisano „Poznato lice duge kose”.

U pesmi „ Ako je to radost” autor razmišlja o ulozi podsvesti u „smirivanju uzavrele svesti”, bilo zbog radosti nekog posebnog uspeha, bilo kog drugog razloga, da bi se osećao što duže srećnim. Obratno, ako je svest pritisnuta patnjom, podsvest može iz minule prošlosti da otkrije „neku skrivenu snagu” da „vrati izgubljenu nadu” spokoj i mir za normalan život i rad.

Ako je to radost

Kad neka misao svest osvoji

Dušu mori ili joj krila pokloni

Podsvest se bori da pobedi

Mir duši i telu ponovo stvori.

Ako je to radost što traje

Neka taj nemir ostane što duže

Podsvest odagnaj u veće dubine

Da sreća u srcu likuje.

Ako je patnja izbor jedini

Podsvest prizovi da pomogne

Otkriće negde skrivenu snagu

Da vrati izgubljenu nadu.

O autoru

administrator

Ostavite komentar