SUNČEVA AVLIJA

SVEMIRSKO JEDRENJE

237 pregleda
Josh Spradling

Pre dve i po godine mala svemirska letelica LightSail 2 vinula se u nebo nošena raketom SpaceX. Smeštena orbiti na 700 kilometara iznad Zemlje i veličine kutije za cipele, ona je dizajnirana u kalifornijskom Planetarnom društvu (Planetary Society).

Finansiralo ju je 40.000 privatnih donatora koji su uložili 7 miliona dolara. Letelica je razvila jedro od folije, veličine 6 puta 6 metara.LightSail 2ima kamere i radio-instrumente, koje napajaju solarni paneli. Ali poenta ove misije jeste samo jedro, posebno dizajnirano da bude osetljivo na svetlost. Fotoni sa Sunca ga guraju dovoljnom snagom da se letelica može održati u stabilnoj orbiti.

LightSail 2je prva mala svemirska letelica koja demonstrira kontrolisano solarno jedrenje, navodi Planetary Society. Ovaj eksperimentalni metod svemirskog pogona uskoro može postati bitan i mogao bi da promeni budućnost svemirskih putovanja.Tri Nasine misije – jedna će biti lansirana sledećeg meseca, druga kasnije ove godine, a treća oko 2025. godine – koristiće veća solarna jedra za efikasno pokretanje svemirskih letelica kroz Sunčev sistem. Neki naučnici se nadaju da će još veća solarna jedra jednog dana ubrzati sonde izvan Sunčevog sistema.

Nasin tim

Za misije koje se vode do obližnjih odredišta udaljenih nekoliko miliona kilometara, poput asteroida bližih Zemlje, solarna jedra imaju ključnu prednost u odnosu na hemijska goriva, rekla je Džuli Kastiljo-Rogez, glavni istraživač Nasine misije Near Earth Asteroid Scout (praćenje asteroida bliskih Zemlji).„Bitno je da solarno jedro može dostići veoma velike brzine usled stalnog guranja solarnih fotona tokom dugih vremenskih perioda, rekla je ona. „U isto vreme, jedro se može kontrolisati tako da se brzina letilice može kontrolisati, tako da se podesi brzini cilja i na taj način omogući produženo vreme posmatranja.

Solarna jedra bi mogla biti još važnija za omogućavanje misija na udaljenije destinacije, poput drugih zvezdanih sistema. „Ako ne želite da vaše putovanje potraje desetine hiljada godina, morate dostignuti brzinu koja je deo brzine svetlosti, izjavio je Eliot Gilam, naučnik iz SETI instituta u Kaliforniji.

Japanska svemirska agencija lansirala je prvu svemirsku letelicu sa solarnim jedrima: sondu ka Veneri pod nazivom Ikarosopremljenu grubim, neupravljivim jedrom od 14 sa 14 metara. Ona je proletela pored planete krajem 2010. i nestala iz radio-dometa pet godina kasnije.U međuvremenu svemirske letelice sa solarnim jedrima su postale bolje. Dizajneri LightSaila 2su se nadali da će njihova misija u orbiti trajati godinu dana. Skoro 940 dana kasnije, i dalje je sve kako treba, letelica plovi na talasima nedavno pojačanog solarnog vetra fotografišući Zemlju, sve vreme dodatno potkrepljujući dokaze opravdanosti koncepta solarnog jedra.

Savremeni materijali to omogućavaju. Današnja solarna jedra su napravljena od majlera (mylar) ili izolacionog materijala CP-1. To su čvrsti i fleksibilni materijali, čak i sa debljinama koje su samo nekoliko mikrona. Aluminijumski premaz ih čini reflektivnijim, povećavajući udarnu silu fotona.

Sledeća misija sa solarnim jedrom, istog Nasinog tima, ima za cilj da sustigne i ispita asteroid prečnika 16 metara po imenu 2020 GE. To je veoma mali asteroid čija se orbita ukršta sa Zemljinom. Laboratorija za mlazni pogon pod okriljem NASA je klasifikovala ga je kao „asteroid blizu Zemlje zbog blizine orbite naše planete, ali se ne smatra potencijalno opasnim jer kompjuterske simulacije nisu ukazale na neposrednu verovatnoću budućeg sudara. Misija treba da prokrči put za ambicioznija istraživanja asteroida u narednim godinama i decenijama. Pomenuti NEA Scout već ima solarno jedro veličine 9 sa 9 metara, duplo veće od LightSaila-2.

Advanced Composite Solar Sail System (Napredni kompozitni solarni sistem jedara), Nasina sledeća misija, ima jedro koje je malo manje, ali i manju težinu konstrukcije, što bi trebalo da ga učini još efikasnijim. Lekcije naučene iz sve tri ove misije mogle bi se spojiti 2025. godine sa najvećom demonstracijom solarnih jedara koja će doći: solarnim kruzerom, koji bi mogao da se pohvali najvećim jedrom do sada, sa skoro 2.000 kvadratnih metara.

Solarno jedro čije su strane približno 9 metara (NASA)

Ako sve bude po planu, za samo šest godina preći ćemo od malih solarnih jedara do jedara veličine nekoliko teniskih terena. Trend je jasan: solarna jedra postaju sve veća, a istovremeno postaju lakša po kvadratnom metru.Sigurno je da ne postoje lakši i jeftiniji načini slanja svemirskih letelica veoma daleko i veoma brzo od korišćenja pogona na svetlosna jedara.

Oduvek, a i danas, najjeftiniji način putovanja na velike daljine na Zemlji jeste jedrilicom pogonjenom vetrom. Jedine trke oko sveta su trke jedrilicama. Pogon na svetlost, od zvezda ili usmerenih lasera, pretenduje da bude glavni način plovidbe među zvezdama.Izvori:

https://news.yahoo.com/ticket-interstellar-space-shiny-ultra-100329077.html 

https://www.nasa.gov/content/nea-scout

https://www.nasa.gov/directorates/spacetech/small_spacecraft/ACS3 

https://en.wikipedia.org/wiki/LightSail 

(Izvor Astronomski magazin)

O autoru

administrator

Ostavite komentar