TREĆI SMER

TAČKASTO ZAVOĐENJE

5.833 pregleda
Novi dinosaurus (Jugoslav Vlahović)

stanko-stojiljkovic

Stanko Stojiljković

Iz nepojamno guste i vrele tačkice, manje od ove na kraju rečenice, stvorena je vaseljena. Naučnici su naknadno rastumačili da se u deliću vremena, kraćem od treptaja oka, proširila u nedogled. Kao da ju je razduvao neki orijaški Eol pre Eola.

Napokon su se skrasile u ilustracijama i karikaturama Jugoslava Vlahovića. Zašto je on odabrao pointilizam da nam dočara svoja viđenja i snoviđenja, neka ostane tajna. Uostalom, engleski filosof Frensis Bekon svima nam je ostavio oporuku: „Posao umetnika je da uvek produbi misteriju”.

Valjda u duši našeg umetnika i dan-danas, otprilike 14 milijardi godina docnije, titraju i trepere sve potonje koje su iz jedne i jednine potekle. Otisci Postanja, da se poslužimo nazivom njegove čuvene izložbe „Knjiga otisaka”.

Zagledan u neprozirno i nedogledno, a po prirodi ćutljiv, on dočarava svoje čudesne unutarnje prizore, koji vam se često učine i pričine maltene stvarnim. Zar niste upali u obmanu, slično golubovima koji su sa slike starogrčkog slikara Zeuksisa kljucali grožđe, da se poistovetite s čitaocem što hrli na Sajam knjiga. Korača unapred, čita glavom okrenutom unatrag. Ne ustručavajte se, slobodno recite!

Evo, ja priznajem, iako nisam prvi. I prilažem svoj tačkasti portret, pod uslovom da ga ne pokazujete vrapcima.

Da, to je čarobni ključ stvaralaštva Jugoslava Vlahovića: zavođenje u protivrečja. Posmatrač nikada nije načisto šta posmatra: znak pitanja čiji jedan prst pokazuje unutra, a druga napolje; dinosaurusov rep ili „majmunče” (oznaka za internet adresu); genetski izmenjenu budućnost koja je, u stvari, prošlost u nas utkana; i tako redom dok se ne umorite odgonetajući.

Svaka ilustracija ili karikatura, a ko zna koliko ih do sada prikazao na više od 60 javnih izlaganja, predstavlja kraći (ili duži) esej čiji autor neodustajno sledi vlastito vjeruju da je bolje risati nego pisati. S naših 30 slova, od kojih poneko pokatkad ucrta, jedva bi ga razumeli i u bivšoj Jugi. S veštinom opisivanja i dopisivanja iz pećine Lasko na jugu Francuske (stare oko 150 stoleća), stigao je do svakoga na zemnom šaru – pismenog, polupismenog ili nepismenog. Opet nas je zaveo, zašto li smo mu poverovali?

Za utehu: u trećem smeru ionako ne možete zalutati, ako ga uopšte pronađete. „Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo”. (Preuzeto od Alana Forda, da nas neko ne optuži za krađu).

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar