RASPINJANJE MUDROSTI

VENERINE PLIME I OSEKE

1.406 pregleda

Inercijalne sile mase gasova atmosfere su najveće na ekvatoru, a najmanje na polovima; tako stvaraju pritisak inercijalnih sila. Najveći pritisci su na ekvatoru u pravcu putanje revolucije, a najmanji u okolini polova. Gasovi teže da se sa mesta većeg pritiska pomeraju ka mestu manjeg pritiska gde se podižu na viši nivo.

Radovan Đukić

Hipotezom o nastanku plime i oseke objašnjen je mehanizam nastajanja i prava priroda ove pojave. Posledica ubrzanog kretanja Zemlje, od afela do perihela njene orbite, jeste ulegnuće vodenog omotača i očigledno svedoči o dejstvu sile na planetu u pravcu i smeru orbitalne putanje. Zemljino ubrzano kretanje izaziva inercijalne sile mase Zemljinog vodenog omotača. Oblik Zemlje je kugla-lopta-sfera, pa dejstvo sile koja masi planete daje ubrzanje nije jednako na svim površinama.

Poznata je tačna brzina Zemlje u afelu i
perihelu, i razlika brzina je gotovo 1.000
metara u sekundi! Prema tome, logično je
da se Zemlja kreće ubrzano ka perihelu, a
usporeno ka afelu putanje. Ubrzano kretanje
mase Zemlje posledica je dejstva sile.

Ni pritisak inercijalnih sila mase vodenog omotača nije jednak na svim mestima na Zemlji. Na mestima najvećeg pritiska inercijalnih sila javlja se depresija nivoa vodenog omotača – OSEKA, kako je to ovom hipotezom i objašnjeno. Voda se od mesta delovanja višeg pritiska inercijalne sile vodene mase kreće ka mestu nižeg pritiska delovanja inercijalnih sila vodene mase, gde se nivo podiže i na obalama mora nastaje PLIMA!

Poznata je tačna brzina Zemlje u afelu i perihelu, i razlika brzina je gotovo 1.000 metara u sekundi! Prema tome, logično je da se Zemlja kreće ubrzano ka perihelu, a usporeno ka afelu putanje. Ubrzano kretanje mase Zemlje posledica je dejstva sile. Dejstvo sile na Zemljinu kuglu izaziva inercijalne sile masa vode čije je dejstvo objašnjeno ovom hipotezom!

I pored ovih logičnih dokaza, postoje i dokazi koji proizilaze iz posmatranja i preciznih merenja, a idu u prilog modelu opisanom u „Hipotezi o nastanku plime i oseke”! Naime, NASA i druge agencije su par decenija merile milimetarskom preciznošću nivo svetskih mora!

Izbočina gasova
Jedan od izveštaja o rezultatima pomenutih merenja može se iskoristiti kao dokaz tvrdnji iznetih u „Hipotezi…”! Takođe, izmerene vrednosti nivoa svetskih mora ne odgovaraju očekivanim vrednostima, pa istraživače dovode u nedoumicu! Možda bi po razmatranju „Hipoteze o nastanku plime i oseke”, istraživačima rezultati bili jasniji?

Na sledećoj slici prikazan je izveštaj o stanju nivoa svetskih mora.

*****(Plava boja prikazuje depresiju, bela – prosečni nivo, a crvena izdignut nivo vode svetskih mora)!

Pored efekata na vodi svetskih mora, nastalih ubrzanim kretanjem Zemlje tokom revolucije, i rotacija Zemlje oko svoje ose utiče na stanje kretanja vodenih masa. Zemlja rotira od zapada ka istoku, tako da se neprestano menja mesto najintenzivnijeg delovanja pritiska inercijalnih sila masa vode. To je uzrok nastanka morskih talasa, pored talasa koje izaziva i pojačava vetar. Takođe, ovaj kombinovani uticaj revolucije i rotacije planete Zemlje daje svojevrstan pogon za kretanje morskim strujama! Uz nagib ose rotacije, koji iznosi oko 23,5 stepena prema ekliptici, jednostavno je objasniti kako to topla Golfska struja iz tropskih oblasti okeana dolazi do obala Velike Britanije, pod pritiskom inercijalnih sila mase vode svetskih mora!

Na sledećoj slici je prikaz tokova okeanskih vodenih struja. U članku uz sliku dato je objašnjenje da je cirkulacija vodenih struja posledica mikroturbulencija (reda nekoliko santimetara) na dnu okeana!? „Hipoteza o nastanku plime i oseke”, očigledno, nudi realnije objašnjenje cirkulacije vodenih struja svetskih okeana!

* * *

Rotacija Zemlje uzrokuje smenu plime i oseke, i to: dve smene kod poludnevnih plima i jednu smenu kod dnevnih plima!

Na svakoj planeti na kojoj postoji
omotač fluidnog tipa (voda ili gas)
mora postojati efekat plime i oseke!

Ovde navedeni dokazi rezultat su merenja i posmatranja stanja kretanja i ponašanja svetskih mora, koji potiču iz pouzdanih izvora i veoma se dobro uklapaju u model u „Hipotezi o nastanku plime i oseke”! I obratno, razmatranje „Hipoteze…” daje povoljnije elemente za razumevanje rezultata ovih merenja i posmatranja!

Sve planete tokom revolucije oko zvezde moraju imati eliptičnu putanju, samim tim i afel i perihel sa različitim brzinama planete, pa se sve one neprestano ubrzano kreću. Na svakoj planeti na kojoj postoji omotač fluidnog tipa (voda ili gas) mora postojati efekat plime i oseke!

Venera, Zemlji susedna planeta, poseduje atmosferu koju pretežno čini ugljen-dioksid (CO2) sa 96,5% učešća. Atmosferski pritisak na Veneri je oko 92 bara, reč je o veoma gustoj atmosferi! Inklinacija Venerine ose rotacije iznosi oko 3,4 stepena prema ekliptici.

Pogled na Venerin južni pol, snimljen u mikrotalasnom spektru!

Na fotografiji se jasno uočava velika izbočina nastala nagomilavanjem gasova Venerine guste atmosfere na južnom polu. Prema „Hipotezi o nastanku plime i oseke”, to je sasvim očekivano jer je nagib Venerine ose rotacije prema ekliptici veoma mali. Dakle, inercijalne sile mase gasova Venerine atmosfere su najveće na ekvatoru, a najmanje na polovima. Tako stvaraju pritisak inercijalnih sila mase gasova Venerine atmosfere. Najveći pritisci su na ekvatoru (OSEKA) u pravcu putanje revolucije. Najmanji pritisci su u okolini polova. Gasovi teže da se sa mesta većeg pritiska, pomeraju ka mestu manjeg pritiska gde se podižu na viši nivo, te tako stvaraju PLIMU. Sličnu izbočinu možemo očekivati i na Venerinom severnom polu.

Venerina rotacija traje oko 243 zemaljskih dana. Kada bi rotacija bila mnogo brža, ova „misteriozna izbočina” imala bi pravilniji oblik!

***

Saturn je gasni džin, čiji je sastav 93% vodonika i oko 5 % helijuma! Njegova osa rotacije je nagnuta oko 26 stepeni, a period rotacije je oko 10,5 sati. I na njegovom severnom polu je otkrivena „misteriozna pojava”. NASA-ina sonda „Kasini” je krajem 2012. snimila, tokom desetak sati preleta, nekoliko fotografija na kojima se vidi šestougaono polje (hexagon) na njegovom severnom polu. Imajući u vidu nagib ose rotacije (26 stepeni) i brzinu rotacije, prema ranijim objašnjenjima i modelu „Hipoteze o nastanku plime i oseke”, moguće je zaključiti da je šestougaonik, zapravo, masa podignutih gasova (PLIMA).

Na podignutu masu gasova deluje jaka centrifugalna sila jer Saturn veoma brzo rotira, Zato, na pravcu ka zenitu i nadiru, dejstvo centrifugalne sile na masu podignutog gasa formira ugao! Kada bi Saturn mnogo sporije rotirao, umesto šestougaonika na polovima bi se ocrtavala elipsa!

Mešanje voda
U vezi sa dokazivanjem „Hipoteze o nastanku plime i oseke”, interesantan je još jedan prirodni fenomen, pojava na površini mora, tačnije u Aljaskom zalivu. Reka Kuper, dugačka oko 460 kilometara, potiče od glečera Kuper u dubini teritorije Aljaske i uliva se u istočo područje zaliva Princ Vilijam. Sobom nosi tešku glinu i sedimente bogate gvožđem. Tako njena voda dospeva u slanu morsku vodu i sa njom se mešajući stvara obojenu smešu, koja se bitno razlikuje od uobičajene boje površinske morske vode.

Okeanograf prof. Ken Bruland; sa Kalifornijskog univerziteta Santa Kruz, uočio je i snimio ovu pojavu susreta voda različitih boja. Ova dva područja različito obojenih voda se UZAJAMNO PODIŽU JEDNO KA DRUGOM, tako da stvaraju VODENI BREG u pravcu sever-jug. Jasno se uočava i pena morskog talasa, koja svedoči  o SUDARU masa različito obojenih voda. I ova granica-breg nije statična, već se kreće od istoka ka zapadu!

Zahvaljujući raznobojnosti vode, pojava je lako uočljiva. Kako dolazi do sudara vodenih masa, jasno je da je to učinak izdizanja masa vode, prema modelu „Hipoteze o nastanku plime i oseke”! Kretanje ovog vodenog brega je od istoka ka zapadu, što prema „Hipotezi…” ima smisla jer Zemlja rotira od zapada ka istoku!

Istovetni fenomen moguće je videti i sa najsevernije tačke Danske, gde je danski turistički centar Skagen. To je „susret” voda Baltičkog i Severnog mora. Ova pojava viđena je i u Meksičkom zalivu gde se uliva reka Misisipi!

Pomenuti vodeni bregovi vidljivi kada je mirno more, i trebalo bi da imati orijentaciju da za oko 23,5 stepeni odstupaju od pravca severa prema istoku!

 

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar