ERAZMOV ZAVET

VIVAT ACADEMIA

2.850 pregleda
Erazmo Roterdamski (Vikipedija)

Moj „Gaudeamus” ima da sviraju i pevaju samo muški Cigani. Mi, ciganjska i profesorska bratija, dok zajedno himnu pevamo, žene ima da volimo i poštujemo. Univerzitetu u kafani nećemo nazdravljati. To je neprimereno. Pesma je kafanska. Nazdravljaćemo kafani. A gde su se zagubile junakinje za rodnu ravnopravnost?

 

Prof. dr Boždar Radenković

Slučaj je odredio da sam univerzitetsku karijeru započeo 1981. kao tehničar na katedri za elektroniku PMF u Beogradu. Radio sam s profesorom Boškom Ćirilovim, od koga sam mnogo naučio i za to sam mu zahvalan. Slučajno se podesilo da sam profesoru nekoliko godina bio jedini saradnik za sve poslove: od tehničara preko asistenta do sekretara katedre.

Sećam se da je profesoru Ćirilovu, koji je jedva preživeo Sremski front, dolazio njegov profesor kod koga je doktorirao: Vita Pavlović, solunac i ratnik. Nemce obojica nisu voleli, govoreći da je u miru glavni stub države univerzitet, a u ratu vojska. Meni, koji sam iz ovih priča tek osnovne stvari o univerzitetu saznavao, činilo se da bi univeritetska himna morala podsećati na „Marš na Drinu”, sa stihovima: „Za nauku i otadžbinu krenite junaci svi …”

Kada je od odseka za fiziku PMF-a formiran Fizički fakultet, na svečanosti sam sedeo do profesora u zadnjem redu. Tada sam prvi put čuo pesmu „Gaudemus”.  Svi su ustali, a on je samo promrmljao: „Pa neću ja, valjda, ustajati na švapsku kafansku pesmu”. Sedeo sam i ja iz solidarnosti, iako nisam imao pojma zašto.

Dekanica ustaje

Nakon toga, iz znatiželje sam naučio nešto latinskog jezika, a iz engleskog prevoda upoznao kafansku liriku univerzitetske himne. Od tada mi je ostala navika da na proslavama sedim u zadnjem redu i da ne ustajem kada se peva „Gaudeamus”.

U vreme kada je „Gaudeamus”
nastao, ženama je studiranje
bilo zabranjeno.

PropastSveta-omot

Pamtim Dan Fakulteta organizacionih nauka dvadesetak godina kasnije, tada sam već bio redovni profesor. Cvokotali smo jer nisu grejali, a pred očima mi se odnekuda pojavila antologijska scena: promrzla Darinka Matić Marović daje intonaciju oskudno obučenim i smrznutim studentkinjama iz akademskog hora „Obilić”. Dekanica ustaje, redovni profesori se utrkuju ko će dostojanstvenije stajati i pevati. Docentkinje i asistentkinje se uživljavaju, zadnjicama njišu u ritmu.

Tada sam odlučio da univerzitetsku himnu prevedem u duhu srpskog jezika. Prevod mora da očuva originalni smisao i namenu. To znači  da bude pevljiv kao srpska kafanska pesma, kada se u kafani napijem da naručim „Gaudeamus” i kao Mitke gasim žal za mladost.

U vreme kada je „Gaudeamus” nastao, ženama je studiranje bilo zabranjeno. Privilegovana studentska bratija je nazdravljala lepim lakim devojkama i dobrodašnim udatim ženama kao objektima zabave. Hor studentkinja u oskudnim belim haljinama s nadahnućem pevao je ove odvratne seksizme, a rektorica Univerziteta umetnosti im je razdragano dirigovala. Slika za raspamećivanje. Do sada se nijedna srpska feministkinja zbog toga nije pobunila. Možda seksizam, kada se otpeva na latinskom jeziku, zvuči otmeno.

Iskreno govoreći, i ja sam dvadeset puta ustajao na promocijama doktora nauka koliko sam ih kao mentor do sada izveo. Nisam želeo da sedenjem u zadnjem redu svojim doktoradtima pokvarim svečanost i pomutim radost. Pošto ih imam još, odlučio sam da svoju nelagodu prekratim. Rešio sam da „Gaudemus” prevedem u duhu srpskog jezika i da to pokažem koleginicama i kolegama. Iako prevođenje s latinskog nije moja struka, svojski sam prionuo na posao imajući iluziju da ću time nešto promeniti.

Ciganjski orkestar

Morao sam najpre da razrešim neke nelogičnosti i da tekst prilagodim srpskom jeziku i podneblju. Po ugledu na antičku komediju, glavnu ulogu treba da ima hor. U ovom slučaju mogao to da bude, kao što je moj dragi prijatelj Aleksandar Saša Petrović u svojim filmovima osmislio, muški ciganski orkestar. Smatram da kafana nije mesto za nazdravljanje univerzitetu. Pesma je kafanska, zato valja nazdravljati kafani.

Ko bi himnu u novom
prevodu mogao da otpeva?
Najbolji bi bili Đoka,
Todor, Nikola i Čika Miša.

Prve tri strofe teksta na latinskom su jeftina kafanska varijanta teme prolaznosti života i nalaženja opravdanja za razuzdan i razvratan život. Ta tema je univerzalna i može se naći u mnogim srpskim kafanskim pesmama. Da bi „Gaudeamus” mogao da se peva i u srpskoj kafani, prve tri strofe sam preveo koristeći reči poznate narodne pesme: „Uzmi sve što ti život pruža”. Semantički je istovetno, ali je srpski jezik lepši. Prevod od četvrte do sedme strofe pažljivo je urađen, tako da postoji direktna korespodencija između stihova na srpskom i latinskom jeziku. Prostim upoređivanjem rečenica to se može proveriti.

Direktan prevod naslova „Gaudeamus igitur…” bio bi: „Radujemo se dakle, mladosti”. Mene to podseća na  Dan mladosti 25. maja, na štafetu, na najboljeg sina naroda i narodnosti itd… Zato ovaj naslov nisam ostavio, kvario bi kafansko raspoloženje. Kako se kod nas kaže „mladost-ludost”. Imajući u vidu i kafanski karakter pesme, preveo sam ga sa „Ludom radovanje”.

Ko bi himnu u novom prevodu mogao da otpeva?  Najbolji bi bili Đoka, Todor, Nikola i Čika Miša, kao u filmu „Propast sveta”. Ali nisu više sa nama, odskitali se na nebo. Meni preostaje da pronađem muški ciganjski orkestar i da počnemo sa uvežbavanjem… Pozdravljam vas plamenim akademskim pozdravom: Za nauku i otadžbinu!

Ludom radovanje,

Gaudeamus igitur, De Brevitate Vitae [1,2]

 

Uzmi sve što ti život pruža,
Jer danas si cvet a sutra uvela ruža.
Na ovom svetu život je kratak,
Prolaze dani.
Večnosti nema to ne zaboravi,
Takav je život šta da se radi.

Sunce se rađa svakoga jutra,
Prolazi život i niko neće
Primetiti sutra kada nas više
Ne bude bilo [3].

Živela kafana!
Živeli profesori!
Živeli studenti,
Živelo naše i romsko bratstvo!
Sjaj ih večni krasio.

Neka žive naše sve,
Lepe lake devojke!
I dobrodašne snaše naše,
Nežne i ljupke!

Živela Srbija!
Živeo predsednik!
I svi njegovi ljudi!
Živeo nam naš Beograd!
I naš gradonačelnik!
I mili naši sponzori,
Koji nas izdržavaju!

Nosi se tugo!
Crkli dabogda dušmani naši!
I sa njima neka se đavo nosi!
Neka crknu oni koji nam se smeju!
I dabogda crk`o svako,
Ko ima nešto protiv nas!

REFERENCE

  1. Wikipedia, Gaudeamus Igitur, engleski, latinski pristup 16. oktobra
  2. Wikipedia De Brevitate Vitae (okratkoći života), srpski pristup oktobra  2016.
  3. Gvozden Radičević, Ansambl Radoja Mitrovića, tekst Dobrivoje Ivanković, Uzmi sve što ti život pruža, EP 12372, PGP RTB, Beograd 1969.

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar