Jednostavni i pouzdani testovi za rano otkrivanje kognitivnog propadanja ključni su za pravovremeno lečenje, a novo istraživanje ukazuje da bi vežbe pisanja rukom mogle postati temelj za upravo takvog pristupa. Iako je to veština koja se u digitalnom dobu ređe praktikuje, naučcima je zanimljiva jer istovremeno testira motoričke sposobnosti i mentalnu obradu, predstavljajući tako zahtevan trening za mozak, piše Science Alert. Prethodne studije već su povezale slabljenje veštine pisanja s bolestima poput Alchajmera, a sada su istraživači sa Univerziteta u Evori u Portugaliji detaljnije proučili te razlike. U istraživanju je učestvovalo 58 osoba od 62 do 99 godina, smeštenih u domovima za ostarele. Čak 38 imalo je neki oblik kognitivnog oštećenja, a preostalih 20 je smatrano kognitivno zdravima.
„Pisanje nije samo motorička radnja, ono je prozor u mozak”, izjavila je kineziološkinja Ana Rita Matijas sa Univerziteta u Evori. „Utvrdili smo da starije osobe s kognitivnim oštećenjima pokazuju drukčije obrasce u trajanju i organizaciji pokreta pri pisanju.” Koristeći digitalnu olovku i tablet, svaki učesnik trebalo je da izvrši nekoliko zadataka, uključujući crtanje tačaka i linija, prepisivanje rečenica i pisanje rečenica po diktatu. Najveće razlike između dve grupe pokazale su se upravo u pisanju po diktatu, koji zahteva slušanje, pamćenje, pretvaranje zvuka u tekst i samo pisanje. Osobama s kognitivnim oštećenjem bilo je potrebno više vremena za svaki potez olovkom i koristile više, a ponekad i manje, poteza za dovršenje zadatka. „Zadaci koji su postavljali veće kognitivne zahteve otkrili su da se kognitivno propadanje odražava na učinak i doslednost organizacije pokreta u pisanju”, dodala je Matijas.
Ovi nalazi podupiru teoriju da kognitivno propadanje smanjuje sposobnost mozga da se prilagodi tokom zahtevnih zadataka, zbog čega njegove mreže za izvršavanje motoričkih radnji postaju preopterećene. Ako je to tačno, zadaci koji aktiviraju te moždane puteve mogu otkriti znae kognitivnog slabljenja. „Trajanje i organizacija poteza olovkom usko su povezani s načinom na koji mozak planira i izvršava radnje, a to zavisi od radne memorije i izvršne kontrole”, objašnjava Matijas. „S njihovim propadanjem pisanje postaje sporije, isprekidanije i manje usklađeno. S druge strane, ostale odlike mogu ostati relativno očuvane, osobito u ranim fazama kognitivnog propadanja, što ih čini manje pouzdanim pokazateljima.”
Ohrabrujući početni rezultati ukazuju da bi se testovi pisanja mogli koristiti za kognitivne procene bez skupih uređaja ili odlazaka u bolnicu. Ali pred naučnicima je još mnogo posla. Studija je obuhvatila relativno mali broj ljudi i nije pratila ispitanike duže vremena da bi se utvrdilo kako se njihova veština pisanja menjala s napredovanjem kognitivnog propadanja i starenjem. I nije uzeto u obzir uzimanje lekova, što je moglo uticati na motoričke vještine. Naučnici već istražuju različite metode ranog upozorenja, od biomarkera u krvi do glasovnih obrazaca, analiza rukopisa mogla bi postati važan deo tog arsenala. „Dugoročni cilj jeste osmisliti alat jednostavan za korišćenje, brz i cenovno pristupačan koji bi se uklopio u svakodnevnu zdravstvenu praksu bez potrebe za specijalizovanom ili skupom opremom”, zaključila je Matijas. Istraživanje je objavljeno u časopisu Frontiers in Human Neurosceince.
(AI ilustracija)
(Indeks)
