MEĐU IZMEĐU

AI OTKRILA AUTORA SLIKE

188 pregleda
Rafael Santis (Wikipedia)

Veštačka inteligencija potvrdila ono što se godinama pretpostavljalo.

Godina je 1981, a kolekcionar i ljubitelj umetnosti Džordž Lester Vinvard u svojim rukama drži sliku nepoznatog umetnika. Pogledom preleće preko platna dugačkog 93 centimetara i zadovoljno se smeši dok posmatra lica Bogorodice i Isusa. Siguran je da je upravo kupio nepoznato delo Rafaela Santija jer je sličnost sa Sikstinskom Madonom toliko velika da bi bila slučajnost.

U narednim godinama Vinvard će pokušavati da dokaže svoju pretpostavku, međutim mišljenje stručnjaka bilo je da je slika de Brécy Tondo,u stvari, viktorijanska kopija pomenute Sikstinske Madone. Zbog čega je neposredno pred svoju smrt 1997. godine, osnovao fondaciju i ostavio celu kolekciju umetnina koja se nalazila u njegovom vlasništvu i dao zadatak da razotkriju misteriju što ga je toliko mučila.

Istraživači sa Univerziteta u Notingemu i Bredfordu su se udružili da bi rešili zagonetku koja traje 40 godina. Za potrebe svojih istraživanja napravili su iskorak i upotrebili najsavremenije tehnologije prepoznavanja lica.Dok ljudsko oko posmatra lica na slici vidljiva je ogromna sličnost, ali računar može da vidi mnogo dublje i da zabeleži više detalja nego što to mi možemo – u hiljadama dimenzija, do nivoa piksela”, objašnjava Hasan Ugail, stručnjak za vizuelno računarstvo u Bredfordu koji je osmislio sistem veštačke inteligencije za prepoznavanje lica korišćen u studiji.

Ugail radi na ovom programu od 2002. godine, a upoređuje jedno lice s drugim na osnovu karakteristika i prepoznavanja obrazaca – izračunavajući kolika je sličnost među njima. Ove karakteristike mogu biti fizički atributi poput oblika, boje i teksture lica, ali takođe uključuju na hiljade drugih karakteristika koje se ne mogu opisati vizuelno ili fizički”, objašnjava Ugail i dodaje da program poredi slike i beleži mnogo više detalja nego što bi to moglo ljudsko oko. Ako su dva lica više od 75 posto slična, to znači da su ona u identična. U ovom slučaju, veštačka inteligencija je otkrila da je sličnost između dve Bogorodice iznosila 97 odsto, dok su bebe Isusa bile slične oko 86 odsto. Zato je zaključio da je delo verovatno Rafaelova slika, a ne kasnija kopija.

Pored toga, stručnjak za molekularnu spektroskopiju sa Bredforda po imenu Hauel Edvards ranije je otkrio dokaz da je delo sadržalo određene hemikalije u bojama, koje su bile karakteristične za renesansnu umetnost – uključujući masiko, žuti pigment koji nije korišćen nakon 1700. godine.

(Nacionalna geografija)

O autoru

administrator

Ostavite komentar