Prosopagnozija je neizlečiva bolest povezana s poremećajem vida.
Ime dolazi iz grčkog jezika i izvedeno je od reči koje označavaju lice a ne znanje, što je usko povezano sa onim što je tačno. Prosopagnozija je kada ne prepoznajete lica ljudi. Na primer, kada je u grupi ljudi, ne može da razlikuje svoje prijatelje. Prilikom susreta s voljenima ima utisak da ih prvi put vidi. Prosopagnozija se, inače, naziva slepilo lica. Poznati glumac Bred Pit, takođe, pati od ovog poremećaja koji se obično naziva: sindrom Breda Pita.
Glavni simptom prosopagnozije je nemogućnost prepoznavanja lica. U nekim slučajevima to se može odnositi ne samo na rođake bolesne osobe, već i na partnera ili roditelje. U ekstremnim slučajevima se može manifestovati u činjenici da pacijent nije u stanju da prepozna svoje lice. Treba dodati da pacijente s prosopangozijomčesto istovremeno pate od topografske agnozije. Oboleli ne prepoznaje mesta, ima problema da se vrati kući. Pored toga, muči se s razlikovanjem različitih stvari, na primer vrste pisanja, životinja, biljaka. Oko 2 odsto stanovništva boluje od najteže vrste bolesti, a 10 odsto od lakše. Ova grupa uključuje ljude koji prepoznaju svoje rođake, ali imaju teškoće sa upoznavanjem drugih prijatelja.
Specijalisti za bolesti do sada nisu pronašli specifične uzroke prozopagnozije. Prema njihovim pretpostavkama, uzroci mogu biti u abnormalnom funkcionisanju temporalnog režnja ili nervnih puteva koji povezuju različite delove mozga. Veoma važan element je vretenasto lice. To je zbog činjenice da su ova mesta odgovorna za upoređivanje slika koje vidimo u datom trenutku sa onima koje smo ranije zapamtili. Prema jednoj hipotezi, uzroci prosopagnozije mogu biti povezani sa oštećenjem vidnog korteksa, koji se nalazi u desnoj hemisferi mozga. Uzrok prosopagnozije, takođe, može imati izvor u genetskoj mutaciji. U zaključku: uzroci prosopagnozije mogu proizaći kako iz urođenih abnormalnosti, tako i iz nezgoda u kojima je oštećen jedan od delova mozga koji se odnosi na vid.
Lečenje prosopagnozije je praktično nemoguće. Do sada nije smišljen nijedan lek, procedura ili terapija koja bi mogla da izleči obolelog. Međutim, postoje načini za smanjenje učinka bolesti. Ako je došlo do oštećenja mozga, na primer moždanog udara ili teške traume, lekovi se koriste za poboljšanje cirkulacije u centralnom nervnom sistemu. Drugi način je psihološka terapija, koja uključuje vežbanje pamćenja. Za lečenje prosopagnozije preporučuje se i preduzimanje koraka za prepoznavanje ljudi po detaljima. To može uključivati, na primer, neobičnu frizuru, madež, činjenicu da osoba nosi karakterističan šešir ili da uvek šeta sa psom koga pacijent prepoznaje. Međutim, nevolja je kada takva osoba izađe sama, a presretne je stranac.
Prognoza za prosopagnoziju, nažalost, nije optimistička. Jedina rešenja za smanjenje osećaja prosopagnozije su odgovarajući farmakološki tretman – ako je moguće – i učešće u psihološkoj terapiji i treningu pamćenja. Prosopagnozija se ne može potpuno izlečiti, ali se može učiniti manje opterećujućom.
(Izvor Alo)
