MENTALNA LOZINKA

PERICA NAJVEĆI

627 pregleda


Miodrag Ivanišević

Sredovečna učiteljica je pozvala učenike da učestvuju u eksperimentalnom zajedničkom projektu – svako od njih će na tabli nešto nacrtati i o tome reći par prigodnih reči, a sledeći će nastaviti započeto. Prva se javila Vesna. Izašla je i uz veliku škripu kredom povukla samo jednu liniju.

„Šta je to Vesnice?”, upitala je učiteljica radoznalo.

„To je linija, gospođo. Ona je osnov svega. To je i tlo ili pod. To je i horizont, iako on u suštini nije horizontalan. Još u starom veku je Eratostenutvrdio da je Zemlja okrugla i izmerio…”

„Dobro je Vesnice, idi sedi! Još jedna lepa petica”, rekla je učiteljica, ali najbolja učenica nije se predavala.

„A da ispričam kako je Eratosten pomoću senke u bunaru u Sieni, današnjem Asuanu, izračunao obim Zemlje. Na internetu sam našla…”

„Ama, Vesna, na mesto i ni jedne više! Bog s tobom, dete.”

„Učiteljice, učiteljice, mogu li sad ja!”, upitao je Perica visoko dižući ruku.

„Petre, ti znaš da ti je kod mene za sva vremena zabranjen izlazak pred tablu. Tvojih ispada mi je na vrh glave i ne želim da se opet iznerviram. Ko će, dečice, sledeći? Hajde ti Markane. Pričaj nam dok crtaš.”

„Ovo je kutija. Sve što se kupuje nalazi se u kutiji. I sijalica i telefon i televizor i frižider… Kutija je znak da je nešto novo i da to niko pre nas nije koristio. Meni je sutra rođendan, a video sam veliku kutiju koju kriju od mene. Mislim da je unutra bicikl.”

„Odlično, Markiću, idi na mesto – pet. Ko je sledeći?”

„Učiteljice, učiteljice…”

„Petre, postaješ naporan. Hajde ti, Miličice! Polako, ne žuri!”

„Povukla sam samo jednu liniju i nacrtala bakinu kuću na selu. Markova kutija u stvari su jedna veeelika vrata na bakinoj garaži. Tu deda drži traktor, prikolicu, kosačicu…”

„Dobro je bilo Mico! Petica k’o bakina kuća. He, he… Hajde, Oljice, da i tebe čujemo. Perice, spusti ruku – ne vidim te!”

„Ja najviše volim zimu. Najviše volim sneg i ledenice kada okite krovove kuća pa sam to i nacrtala. Najviše…”

„A, ja najviše volim da pametnim devojčicama kao što si ti upisujem petice u dnevnik. Evo je, gotovo! Ko će sledeći?”

„Učiteljice…”, molio je Perica tišim glasom.

„Majo, Majo, danas si nešto usporena. Hajde, požuri malo!”

„Nacrtala sam sunce. I ja volim zimu, ali više volim proleće kad sunce zarudi i prirodu budi. Najlepše je meni kad sve ozeleni, potočići zažubore od brega do brega, od otopljenog snega.”

„Oh, pa mi u razredu imamo pravu poetesu. Bravo, Majice! Petičica! Ko će sada deco, ko je sledeći? Zar baš niko više neće?”

„Ma, neće niko više učiteljice, vidite i sami. Mogu li sad ja? Mogu li, molim vas?”, vapio je Perica sa do neba podignutom rukom, savijajući se preko stola. 

„Nema šanse, Petre, sita sam tvojih bezobrazluka! Pokajala sam se kad god sam ti popustila. Ne dolazi u obzir! Sedi gde si!”

„Ali, svi su već bili na tabli i svi su osim mene nešto nacrtali. Molim vas, učiteljice, povući ću samo jednu jedinu liniju. Molim vas, molim vas!”

Učiteljica je ubrzano razmišljala. Šta ovde može pokvariti samo jedna linija? Nemoguće… Ali, Perica je Perica – a s njim nikad nisi načisto. Da li sme da rizikuje?

„Samo jednu, Petre?”, priupita učiteljica za svaki slučaj.

„Majke mi, učiteljice. Ja vas nikad do sada nisam slagao.”

„U redu, Petre, izađi. Pazi šta radiš! Nemoj da opet letiš van!”

Perica je i ovaj put bio od reči – dodao je samo jednu liniju i završio crtež zaokruživši sve do tada nacrtano. Učiteljica je gledala i gledala, ne shvatajući šta je Perica dobio tom jednom linijom. Na kraju više nije mogla da izdrži pa ga blago upita, strahujući da joj se odgovor verovatno neće dopasti:

„Reci mi, Perice, šta si nam to nacrtao? Ništa mi nije jasno. Objasni nam šta bi ovo trebalo da predstavlja? Nekakav šešir kojim si sve poklopio? Veliki oblak iza kuće? Dim? Brdo neko? Da li ovaj naš crtež sada ima bilo kakav logičan smisao?”

Obešenjak je teatralno raširio ruke i cereći se izdeklamovao:

„Ovako izgleda moj stari kada se tušira pa se sagne da podigne sapun koji mu je ispao!”

Tada je nastalo ludilo u učionici, a iskusni Perica je sam pošao prema vratima – da izađe iz sredine pune nerazumevanja.

* * *

U ovoj priči lako ste mogli prepoznati nekoliko već viđenih i objašnjenih pravila vezanih za rebuse i njihovo rešavanje. Ne vidimo uvek svi isto, postoji više značenja, ali jedino ispravno tumačenje je ono koje nam na kraju daje sam autor rebusa!

Knjigu „Rebusi i kako ih se rešiti, Miodraga Ivaniševića, možete naručiti pouzećem na 066 240 499 i e-mail: miodrag.ivanisevic@gmail.com

O autoru

administrator

Ostavite komentar