Zvezda IRS 3, stara oko 72 miliona godina, mase oko šest puta veće od Sunca, na 0,55 svetlosnih godina od supermasivne crne rupe u centru naše galaksije, Strelca A* (Sgr A*), blizu je kraja trajanja. U fazi ogromnog, hladnog i svetlog džina svojim jakim zvezdanim vetrovima ona odbacuje gas u svemir, šireći svoj omotač. Jedan je od najvažnijih izvora kosmičke prašine u ovom delu Mlečnog puta. Pomenuta zvezda jedan je od najsjajnijih izvora srednjeg infracrvenog zračenja u galaktičkom centru i ističe se svojim ogromnom prašnjavim obručem. Ranije studije su ukazivale da bi mogla biti bogata ugljenikom. Analizom srednje infracrvene svetlosti zvezde pomoću instrumenta MIRI svemirskog teleskopa James Webb identifikovani su otisci silikatne prašine, sastavljene od silicijuma i kiseonika i, prvi put, detektovana voda u zvezdanom omotaču, materijala važnih za stvaranje budućih zvezda i planeta.
„Galaktički centri su među najekstremnijim okruženjima, tako da je razumevanje da li zvezde mogu da obogaćuju svoju okolinu važno pitanje”, kaže Florijan Pajsker, glavni autor sa Univerziteta u Kelnu u Nemačkoj. „Pomoću rečenog teleskopa neposredno posmatramo ponašanje zvezde i vidimo da nastala prašina opstaje.” Navedeni instrument je snimio do sada najdetaljniji prikaz oblasti zvezde u srednjem infracrvenom delu spektra. Svetlo, gusto naseljeno zvezdano jato nalazi se blizu centra slike, okruženo zamršenim oblacima blistavog gasa i prašine u nijansama crvene, ružičaste, narandžaste i plave boje. Tamne trake prašine u maglini su u kontrastu sa svetlim centralnim područjem. Crni nepravilan region u donjem desnom uglu je područje gde nisu bili dostupni podaci posmatranja.
Makarena Garsija Marin iz Evropske svemirske agencije (ESA), koautorka studije i glavni rukovodilac programa MICONIC u okviru kojeg su 2025. godine izvedena opisana posmatranja kaže: „To je prvi put da je za ovu zvezdu dobijen kontinuirani srednji infracrveni spektar, što nam omogućuje da detektujemo karakteristike iz silikatne prašine i otkrijemo pravi hemijski identitet zvezde”. Kombinovanjem spektra zvezde sa teleskopa sa simulacijama njene svetlosti u različitim modelima okolnog omotača, rekonstruisana je struktura omotača. Slojevita, ljuskasta prašina proteže se na oko 10.000 astronomskih jedinica od zvezde, s temperaturama koje padaju sa oko 1.200 kelvina (K) blizu zvezde na oko 100K u spoljašnjim delovima. „Detekcija vode je posebno uzbudljiva jer pokazuje da molekularni materijal može da opstane u okruženju u kojem dominira jako zračenje”, istakla je Garsija Marin. „To govori da čak i blizu supermasivne crne rupe zvezde izbacuju materijal u okolinu”. Rezultati su objavljeni u časopisu Astronomy & Astrophysics).
(Ilustracija oblast IRS 3/MIRI)
(Astronomski magazin)
