Naučnici su otkrili da bi dva odobrena leka protiv raka mogla preokrenuti neke promene u mozgu uzrokovane Alchajmerovom bolešću. To su letrozol, koji se koristi u lečenju raka dojke, i irinotekan, što se koristi za lečenje raka debelog creva i pluća. Budući da su oba odobrena za upotrebu u SAD, potencijalna klinička ispitivanja primene za Alchajmerovu bolest mogla bi početi znatno brže, piše Science Alert. Američki istraživači su započeli analizu kako Alchajmerova bolest menja aktivnost gena u mozgu. Nakon toga su pretražili medicinsku bazu podataka Connectivity Map u potrazi za lekovima koji bi mogli preokrenuti te promene. Upoređenjem s medicinskom dokumentacijom pacijenata koji su uzimali te lekove u sklopu lečenja raka uočili su da se smanjio rizik od razvoja Alchajmerove bolesti.
„Alchajmerova bolest uzrokuje složene promene u mozgu, što je dosad otežavalo njeno proučavanje i lečenje. Naši računarski alati omogućili su da neposredno analiziramo tu složenost”, izjavila je računarska biološkinja Marina Sirota sa Univerziteta Kalifornija u San Franciscu. „Uzbuđeni smo što je naš računarski pristup doveo do potencijalne kombinovane terapije za Alchajmerovu bolest, koja se temelji na postojećim odobrenim lekovima.” Nakon što su pomenuta dva odabrana kao najizgledniji kandidati, istraživači su ih testirali na miševima Alchajmerove bolesti. Kada su se primenjivali zajedno, lekovi su preokrenuli neke promene na mozgu koje bolest uzrokuje. Štetne gomilice tau proteina, karakteristične za mozak obolelog, znatno su se smanjile. Miševi su takođe pokazali poboljšanja u zadacima učenja i pamćenja, dvema kognitivnim funkcijama koje ovo oboljenje najčešće narušava.
Naučnici su delovali na različite vrste moždanih ćelija pogođenih bolešću. Pokazalo se da letrozol deluje na neurone, dok je irinotekan uticao na glija ćelije. „Alchajmerova bolest je verovatno posledica brojnih promena u mnogim genima i proteinima koji zajedno narušavaju zdravlje mozga”, objasnio je neuronaučnik Jadong Huang sa Univerziteta Kalifornija u San Francisku i iz Instituta Gledstoun. „Zbog toga je razvoj lekova izuzetno izazovan, jer se tradicionalno smišlja jedan lek za jedan gen ili protein koji uzrokuje bolest.”
Iako su početni rezultati obećavajući, pred istraživačima je još dug put. Lekovi su zasad testirani samo na miševima, a važno je uzeti u obzir i nuspojave. Prilikom prenamene za lečenje druge bolesti, potrebno je pažljivo odvagati potencijalne koristi i rizike. Jedan od sledećih koraka trebalo bi da bude kliničko ispitivanje na ljudima. Prema mišljenju istraživača, ovakav pristup mogao bi dovesti do personalizovanih i uspešnijih tretmana, utemeljenih na specifičnim promenama u ekspresiji gena kod svakog pojedinačnog pacijenta. Procenjuje se da od Alchajmerove bolesti boluje više od 55 miliona ljudi u svetu, a očekuje se da će se taj broj više nego udvostručiti u sledećih 25 godina. Prevencija bolesti ili zaustavljanje simptoma imale bi ogroman uticaj na globalno zdravlje. „Kada nas nezavisni izvori podataka, kao što su podaci o ekspresiji gena u pojedinim čelijama i klinički zapisi pacijenata, vode do istih mehanizama i istih lekova koji potom ublažavaju bolest na genetskom modelu, onda smo verovatno na dobrom tragu”, zaključila je Sirota.
(AI ilustracija)
(Indeks)
