Naučnici su analizirali su 35 zapisa iz korala, tri iz godova drveća i jedan iz stalagmita, koji čuvaju tragove prošlih uslova okoline. To im je omogućilo rekonstrukciju klimatskih obrazaca Indo-Pacifika od 1631. do 1990. godine. Tokom većeg dela tog razdoblja okeani su bili usklađeni, uz jedan značajan izuzetak. Veza među njima znatno je oslabila između 1810. i 1850. godine, što se poklapa s nekoliko velikih vulkanskih erupcija u tropima, uključujući erupciju planine Tambora 1815. godine. Nova studija u časopisu Nature Communications pokazuje da je dugogodišnja veza poslednjih decenija opet narušena.
Promene u tropskom području Tihog okesna stolećima su se putem atmosfere prenosile hiljadama kilometara daleko i uticale na temperaturu u Indijskom okeanu. Ta veza između dve ogromne vodene mase je suštinska, jer temperature Indijskog okeana neposredno oblikuju vremenske uslove, uključujući količinu padavina u gusto naseljenim delovima Afrike, Azije i Australije. Stabilan odnos među okeanima takođe pomaže naučnicima u predviđanju klime mesecima unaprijed, no čini se da se on sada menja, piše Science Alert.
Nova studija u časopisu Nature Communications pokazuje da je dugogodišnja veza poslednjih decenija narušena. Analiza klimatske istorije od više stotina godina potvrdila je da je to izvanredna promena. Ključan činilac je Vokerova cirkulacija na Pacifiku, kretanje vazduha koje pokreću razlike u temperaturi površine Tihog okeana. Topli se diže, putuje atmosferom i spušta na drugom mestu, što stvara vetrove.
U toku atmosferskih pojava, poput El Ninja, ta cirkulacija slabi, a promene se preko takozvanog atmosferskog mosta prenose na Indijski okean. Istorijski su promene u pacifičkom sistemu gotovo uvek pratile i promene temperature u celom basenu Indijskog okeana. Međutim, od pedesetih godina prošlog veka tropski Indijski okean zagreva se za oko 0,1 Celzijusov stepen po deceniji po zbog emisije gasova staklene bašte, dok Vokerova cirkulacija Pacifika istovremeno jača od osamdesetih. Zbog toga se njihov međusobni odnos poslednjih desetleća preokrenuo. Jedan važan deo klimatskog sistema Indijskog okeana više ne sledi Tihi okean na pouzdan način. „Ključno je otkriće da globalno otopljenje i ljudske emisije sada nađačavaju prirodni uticaj koji Tihi ima na Indijski okean”, rekla je klimatološkinja Karolajn Umenhofer iz Okeanografskog instituta Vuds Hol (WHOI).
Savremena merenja okeana postoje tek stotinak godina, pa se postavlja pitanje da li je ovakva promena zaista bez presedana. Da bi to proverili, istraživači predvođeni Šonom Vangom sa Univerziteta Kolorado Bolder kombinovali su najnovija opažanja i klimatske modele s podacima iz prirodnih arhiva. Analizirali su 35 zapisa iz korala, tri iz godova drveća i jedan iz stalagmita, koji čuvaju tragove prošlih uslova okoline. To im je omogućilo rekonstrukciju klimatskih obrazaca Indo-Pacifika od 1631. do 1990. godine. Tokom većeg dela tog razdoblja sistemi Tihog i Indijskog okeana bili su usklađeni, uz jedan značajan izuzetak. Veza među njima znatno je oslabila između 1810. i 1850. godine, što se poklapa s nekoliko velikih vulkanskih erupcija u tropima, uključujući erupciju planine Tambora 1815. godine.
Velike erupcije ispuštaju gasove sa sumporom visoko u atmosferu, gde aerosoli koje stvaraju smanjuju dotok sunčeve svetlosti i privremeno hlade Zemljinu površinu. Budući da hlađenje nije ravnomerno, ono može promeniti temperature okeana i vetrove. Simulacije pokazuju da su ti vulkanski poremećaji privremeno prekinuli uobičajenu vezu između dva okeana. Iako se ona i ranije prekidala, postoji ključna razlika. Poremećaj u 19. stoleću bio je povezan s vulkanskim erupcijama, dok se današnji preokret događa u uslovima kontinuiranog zagrevanja uzrokovanog ljudskim delovanjem.
Istraživači su uporedili odnos u razdoblju od 1945. do 2025. s razdobljima od 80 godina u simulacijama i rekonstrukcijama iz proteklog hiljadugodišta. Rezultati su pokazali da moderna korelacija odstupa od 95 posto statističkog raspona u oba slučaja, čak i u poređenju s razdobljima jake vulkanske aktivnosti. To ne znači da su sve veze između Tihog i Indijskog okeana nestale. Druga spona, koja uključuje Vokerovu cirkulaciju samog Indijskog okeana, nije doživela pođednak preokret.
Ipak, otkrivena promena mogla bi imati posledice koje nadilaze okeane. Stabilne interakcije između tropskih okeanskih basena su temelj za predviđanje klime, pa će naučnici morati da uzmu u obzir ove promene u budućim prognozama. Autori studije ističu da njihovi nalazi direktno utiču na upravljanje klimatskim rizicima i regionalnim vodnim resursima. Određene nepoznanice i dalje postoje. Klimatske simulacije nisu ponovile sve detalje vulkanskog poremećaja iz 19. veka, a nejasno je i kako će se tačno Vokerova cirkulacija Pacifika odazvati na dalje zagrevanje. Glavna poruka istraživanja jeste da klimatske promene ne utiču samo na temperaturu pojedinih okeana, već menjaju i temeljne odnose među njima. Time se mogu poremetiti obrasci na osnovu kojih predviđaju buduća klimatska zbivanja.
(Indeks)
