NEBESKI UPRETNIK

TAJNA RUSKOG HRAMA

1.825 pregleda

Kosmogoniju kapitela pravoslavni SloVeni danas izražavaju u obliku najlepšeg duhovnog kapitela –petokupolnog krstoobraznog hrama.Milioni turista, ruskih i stranih, koji dođu pred Pokrovski saborni hram toliko su očarani njegovom lepotom da i ne primete da je osnova te složene kompozicije vrlo jednostavna.

 

Prof. dr Božidar Mitrović

Rusija ima najlepše hramove koji su očuvali kosmogoniju drevnih SloVena. Svaki od njih je različiti, ali svaki ima ulovljenu lepotu, skladnost i kosmogonijsku snagu. Na Zapadu čak postoji mnogo razmatran pojam tajna ruskog hrama. U čemu je njegova tajna?

Čuveni rimski arhitekta i inženjer Vitruvij u I vekup.n.e. u radu „Deset knjiga o arhitekturi” (De architectura libri decum) tvrdio je da je Grk Kalimah sačinio korintski kapitel kada je ugledao korpu za hranu upletenu listovima akanta (Emily Cole The Grammar of Architecture). Ovo je apsolutno netačno i ne može se od mladih tražiti da razviju svoj talenat na osnovu jadne i nelogične, imperijalne legende kojom je uspostavljena teritorijalna kultura, na osnovu koje su Latini prisvojili istoriju i kulturu Rusije kao večne personalne, rodoverne civilizacije tolerantnosti različitosti.

U knjizi: „KoloVeni/SloVeni i kontinuitet kulture i prava”, na osnovu najnovijih naučnih istraživanja, izneo sam dokaze da je kapitel nastao iz mirovozrenja (pogleda na svet) drevnih SloVena/KoloVena epohe Lepenskog vira i Vinče: „Sve je Kolo” jer je presek kapitela izražavao i izražava Kolo:

  1. krug  na dorskom kapitelu, a isto to u obliku
  2. dva ravnostrana krsta  koji na korintskom kapitelu sadrže:
  • Krst Sunca, koji se završava na spoljnom/vidljivom delu cvetom i
  • Krst majke Zemlje, koji prelazi u Volutu.

 Primitivni ali mudri ljudi Lepenskog vira su svojim staništem u obliku azbučnog A odnosno Az odredili i pratili PraIzvor, PraPočetak Sunce koje daje Vid pa su uočili da se to nejednostavno kretanje Majke Zemlje i Sunca odražava u drvetu u obliku godova (jednina je god, odakle i nemačka reč Gott i engleska reč God), čime su ulovili božansku, kako bismo danas rekli ekološku, lepotu drveta i počeli da grade u Vinči prve hramove – domove svoje.

U svim jezicima u Evropi stub, pa i u onim jezicima kojima se u Velikoj Britaniji koristi samo nekoliko ljudi, stub se kaže KOLOna, osim u srpskom jeziku gde je smisao i potekao i očuvao se u kolu kao nacionalnoj igri posvećenoj radosti Sunca i majke Zemlje, muškog i ženskog pra početka.

Istu tu kosmogoniju kapitela pravoslavni SloVeni danas izražavaju u obliku najlepšeg duhovnog kapitela – petokupolnog krstoobraznog hrama. Milioni turista, ruskih i stranih, koji dođu pred Pokrovski saborni hram toliko su očarani njegovom lepotom da i ne primete da je osnova te složene kompozicije vrlo jednostavna. Ona sadrži KOLO:

o Četiri velike kupole su postavljene u obliku krsta koji predstavlja Sunce, dok

o Četiri male kupole obrazuju mali krst koji predstavlja kretanje Majke Zemlje oko svoga čeda Sunca.

 Tako da se i na ovom hramu vidi kontinuitet sloVenske/koloVenske kulture od Lepenskog vira i Vinče (pa i Gornje Vinče, danas u Republici Srpskoj). Najteže je u svemu tome dostići tu božansku jednostavnost koju su ljudi Vinče poneli i ostavili nam kao uzor, kada su videvši da se to kolo odražava na preseku drveta u vidu GODova počeli da grade kuće od drveta.

Za one koji su „neverne Tome”, i ne veruju da je Pokrovski saborni hram Božje Majke Kolo i znak voskresa prirode, IVan Veliki (Grosse/Grozni) i graditelji, koji su po njegovom nalogu vozdvigli ovaj hram, osveštan 1461. godine od rođenja Hrista, ostavili su nam na svodu ulaza još nekoliko svedočanstava večnog vaskrsa prirode: znak iz kojeg su nastala srpska ognjila, savremeno rečeno srpska ocila.

Nisam arhitekta i ne dajem rešenja; nisam sveštenik i ne nosim istinu, jer se istina kao vera u nju saznaje u hramu. Moje je da mlade pa i stare arhitekte uputim kako da izađu iz te očigledne vitruvijevsko-kalimahovske obmane, i da shvate genijalno jednostavnu pokretačku snagu mirovozrenja drevnog perioda ljudske istorije kada se zarodila kultura i arhitektura.

A kada mlade arhitekte Rusije shvate da je to delo njihovih i naših zajedničkih predaka, onda će lako sami i samostalno odrediti arhitektonski oblik Rusije. Da li će to biti obnova ogromnih prostora i vraćanje prostoru majke Zemlje i obnovi ruske krestjanske derevnje/sela ili će se vinuti čedu Suncu, nebu pod oblake, oni će nepogrešivo znati da odrede, jer će u tim činjenicama osetiti duh Rusije. A on je ispitan hiljadama godina. I to je obraz Rusije. Samo moraju imati slobodu da verni tradiciji iskažu tu lepotu u novim materijalima. Jer su i Vinčanci, osvajajući nove prostoregde su ih zvali i Feničani, duh svog kola, odnosno vlakna drveta, od kojeg su gradili svoje brodove sa plitkim gazom, iskazivali u kamenu u vidu kanelura.

Oni treba da upoznaju poreklo strukture najviše građevine u moskovskom Kremlju, KoloKoljne/zvonika Ivana Velikog, koji:

  • U celosti ponavlja crtež koji se nalazi levo na Grivni iz Drmna, što i jeste znak Az, odnosno krug/prapočetak i dva Sunčeva zraka kao predstava Duha Božijeg koji je na Idolu iz Kličevca prikazan u vidu Aza, suknje kao rađanja,
  • Spojeni tlocrti/osnove prvog i drugog jarusa/sprata ovog zvonika ponavljaju desni crtež na Grivni iz Drmna odnosno daju prikaza KoloDara sa četiri GODišnja doba odnosno kalenDar.

Osnova i smisao Pokrovskog sabornog hrama kao izraz Kola, kao vaskrsa prirode (jer je celokupan hram oslikan u cetovnim ornamentima) očuvala se:

a) Ne samo na knemidi, do-antične (za)štitne podkolenice ratnika iz Gornje Vinče.

b) U narodnoj umetnosti ruskog naroda na severu Rusije u oblasti Severne DVine koju po selima očuvanja nazivaju narodnom promыsle i iskusstve Boreck-a i Mezenj-ska umetnost (Arhangelska oblast), a takođe u Švajcarskoj gde je očuvana latinizovana forma naziva KoloVenija (HelVetija), što je sinonim naziva RasSija/Rusija. Očuvano je čak na srednjevekovnim kartama gde se taj prostor Ruthenia/Raciя, što i znači Rusija, jer je na primer u Davosu svaka treća kuća iscrtana znacima koje i danas čuva pleme u Crnoj Gori – šestan, odnosno jedno od najrasprostranjenijih prezimena na Balkanu Šestan:

U okolini reke Severne DVine, gde je hrišćanstvo došlo kasno, svako selo

drugačije oslikava Kolo (krug – GODišnju/božansku snagu kretanja Zemlje oko svoga čeda Sunca)

Srpskim arhitektima predstoji da se late Lepenskog vira i Vinče, kako ih je na to upućivao daleko pre mene arhitekta profesor Predrag Peđa Ristić koji je doktorirao u Gracu sa radom „Rekonstrukcija praistorijske arhitekture Lepenskog Vira”, pa nova otkrića potvrđuju da je uputio na pravi put.

Za večite sumnjalice koji su po svojoj prirodi i kućnom vaspitanju rimski kontrolori opredeljeni da se ne obnovi znanje o istoriji Ras (roda prvobitnog a ne nekakvog mitskog grada), upućujem na dr Anatolija Kljosova, nekadašnjeg gostujućeg profesora Univerziteta Harvard, koji kaže: „Članovi roda najstarijeg haplotipa R1a1 (Sloveni) su živeli na Balkanu pre 12 hiljada godina. Kroz dvesta i nešto pokoljenja izašli su na istočnoevropsku ravninu, gde su se pre 4.500  godina pojavili preci savremenih Rusa i Ukrajinaca roda  R1a1. Kroz još petsto godina odnosno pre 4.000 godina oni, Prasloveni, izašli su na Južni Ural.”

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar