TESLIANUM

ZEMLJINO SAZVUČJE

1.616 pregleda
Tesla (Vilma LJvov-Parlagi)

Na ukopu Nikole Tesle 1943. godine u Njujorku, Zlatko Baloković je izveo „Ave Marija” i „Tamo daleko”,  što se može tumačiti kao višestruka poruka velikog genija, ali činjenica da je za tu poslednju priliku odabrana violina mogla bi nositi važnu naučnu poruku.

Dr Stanislav Knežević

Dr Stanislav Knežević

Nikola Tesla je 1900. godine objavio „Problem povećavanja ljudske energije”, gde se (1996,72) u poglavlju „Bežična telegrafija – tajna greške u Hercovim ispitivanjima – prijemnik izvanredne osetljivosti” tvrdi da se postižu najbolji rezultati ako „dužina svake žice ili kalema, bude jednaka jednoj četvrtini dužine talasa električne vibracije u žici”, mada je takođe „neophodno pribeći električnim vibracijama niskog tona”.

Otkrio je da je Hercov (Hertz) previd u eksperimentu sa aparatom koji proizvodi iskre prisustvo vazduha kao izolatora, a da on to prestaje da bude ako je dužina žice jednaka četvrtini dužine talasa. Postavlja  se pitanje šta znače ove odrednice i koje veze imaju sa oblicima gudačkog instrumenta.

Teslin niski ton je ton donje
daske koja zbog longitudinalnih
talasa u gornjoj dasci, indukuje
neki strujno-magnetni efekat u
proizvedenim frekvencijama i
veoma brz i glasan prenos kroz vazduh.

Četvrtina dužine rezonatora violine odgovara frekvenciji dobijenoj udarom po sredini daske 356:4=89, približno tonu f (za gornju dasku), ako je gradnja uobičajenih standarda. Nezaobilazno je istaknuti Hermna fon Helmholca (Helmholtz), čiji je pokušaj štimovanja dasaka s obzirom na alikvotne ili parcijalne tonove, na osnovu formule f=h/l2  (gde je f frekvencija vlastitog tela, h apsolutna visina daske, l dužina tela, e elastičnost i spt specifična težina), kod nas primenjivao Karlo Paržik (1887-1963). O tome su objavljena dva članka u „Zborniku Matice srpske za scensku umetnost i muziku” (1987).

Na apsolutnoj visini

Metod merenja frekvencija daske ili rezonatora je donekle zbunjujuć, jer Helmholc (i mnogi drugi: Ernst Florence Friedrick Chladni, 1756-1824; Felix Savarat, 1791-1841. itd.) tretira dasku kao ravnu ploču u fizici i frekvenciju meri potezom gudala po ivici daske. Tako se dobija frekvencija sasvim različita (velika, eventualno mala sekunda između dasaka) od frekvencije dobijene perkusijom po sredini daske (čista kvarta) i postavlja se pitanje koja od ovih frekvencija je zapravo frekvencija vlastitog tela.

Ako u raspravu uvedemo Teslino otkriće o odnosu frekvencije i dužine 1:4, vidimo da je frekvencija vlastitog tela dobijena perkusijom po sredini daske, pri čemu je očigledno i da kobilica stoji približno na sredini, da bi dasku u stvari trebalo vibrirati potezom gudala po apsolutnoj visini (najvišem delu). Teslin niski ton je ton donje daske koja zbog longitudinalnih talasa u gornjoj dasci, indukuje neki strujno-magnetni efekat u proizvedenim frekvencijama i veoma brz i glasan prenos kroz vazduh.

Kvarta omogućuje najbolje frekventne podudarnosti između dasaka (kao jonosfera i Zemlja), osim za malu tercu, na čijem mestu se stavlja stubić (duša), zbog prisilnog oscilovanja jer su male terce raspoređene ravnomerno po daskama. Objašnjenje šta je sa malom tercom, u Helmholcovom sistemu merenja, uopšte nije moguće.

Naspram ovome, Milankovićevi (Bogdan Milanković: „Violina – njena istorija i konstrukcija”, 1956) „kanoni” (verovatno parafraza na „kanone” njegovog brata akademika Milutina), izgledaju sasvim neuverljivo. Kako drugih naučnih knjiga i nema poslednjih pedesetak godina, osim dr Stanislava Kneževića (i dva članka o Paržiku 1987), prethodni autoritet bi mogao biti bog Perun, sa električnim iskrama u šaci, ili Ilija gromovnik, ili u „Novom Zavetu”, broj 6, ako se uzme da kvarta ima šest polustepena (Otk. 13. i šest posuda jevrejskog očišćenja na svadbi u Kani Galiljskoj – silazak plamenih jezika, Jn. 2), mada i Nikolaj Velimirović muzički instrument shvata kao elektriku („Religija Njegoševa”, 1921/87,101-3).

Važni materijali, međutim, mogu se svesti na impregnaciju: kalcijum 20, silicijum 14 i ugljenik 6; može se primetiti 20-14=6, dakle – kvarta, opšte prihvaćeno temperovanje „Periodnog sistema hemijskih elemenata” Dmitrija Ivanoviča Mendeljejeva in c (i elemenata starih) (na pr., ako se stavi na kožu pepeo rastavića – Equisetum arvense u kome ima 90% silicijuma on privlači na kalcijum u kostima i otklanja bol); drvo je onda samo nosilac oblika, impregnacije i laka.

Gudački namotaji

Nikola Tesla tvrdi da će električna energija da se prenosi na daljinu bez fizičke veze (žice) zbog tačnog frekventnog odnosa (patentna pisma br. 645,576, br. 649,621 1900. godine i br. 685,956 1901. godine). Glavno uporište mu je posmatranje prirodnog pražnjenja u Koloradu 1898, tako da je Zemlja shvaćena kao kondenzator koji se puni u jonosferi (nebo) koja se sporije okreće nego Zemlja i zato se vrtloženjem etera indukuje struja.

Tesla je izumeo primopredajnik
koji se sastoji od namotaja debele
žice i unutar toga mnogo više
namotaja tanke žice (jednakih
težina) koji pojačava struju.

Pod sasvim određenim frekventnim odnosima, ovo naelektrisanje se može i prazni se u vidu gromova ili munja, ali zbog stojećih (longitudinalnih) talasa. Nikola Tesla je izumeo primopredajnik koji se sastoji od namotaja debele žice i unutar toga mnogo više namotaja tanke žice (jednakih težina) koji pojačava struju. Ovde nije bitno navesti sve detalje, ali se ispostavlja da ovi namotaji mogu da budu upoređeni s daskama gudačkog instrumenta i obratno.

Da bi ovo funkcionisalo, bilo kao violina ili grom, neophodna je još geometrija sfernih oblika. Moguća konstrukcija u doba nastanka violina, to je geometrija iracionalnih brojeva u Euklidovim „Elementima”. Sferni oblici su mogli da budu zasnovani verovatno na delovima kružnica manje-više velikih poluprečnika na bazi umnoška temperacionog broja  (za koji se znalo u doba Aristoksena, oko tri veka pre Hrista), ali o tome nisu dostupni podrobniji tragovi (osim renesansnih instrumenata; i najranije kritske lirice iz IX – X veka).

O autoru

Stanko Stojiljković

Ostavite komentar