Svemirski teleskop „Džejms Veb” (JWST) otkrio je najdalju neaktivnu crnu rupu do sada poznatu nauci, skrivenu u galaksiji udaljenoj više od 10 milijardi svetlosnih godina od Zemlje. Novootkrivena se nalazi u galaksiji MRG-M0138 i obara dosadašnji rekord udaljenosti za ovakvu vrstu nebeskih tela i pojava čak 15 puta, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Science
Proučavanje crnih rupa nastalih u ranim fazama 13,8 milijardi godina starog kosmosa omogućiće do sada neviđen uvid njihov u razvoj u mladom univerzumu. Naučnici sumnjaju da se u galaksiji MRG-M0138 nekada nalazila izuzetno sjajna i supermasivna crna rupa koja je veoma brzo rasla. U tom procesu izbacila je znatnu količinu gasa neophodnog za nastanak novih zvezda, čije je formiranje naglo prekinuto, a ona ostala bez izvora goriva, što bi moglo da objasni zašto ovaj deo svemira danas deluje tako mirno. Posebno je zanimljivo koliko brzo prestaje stvaranje zvezda u drevnim galaksijama poput MRG-M0138, koja je deo šireg skupa podataka što ih je prikupio pomenuti teleskop.
Istraživači su prethodne godine analizirali još četiri udaljene galaksije čiju je svetlost pojačao efekat gravitacionog sočiva, a obrada podataka i dalje traje. „Dok su zvezde u galaksiji MRG-M0138 veoma stare, u drugim galaksijama koje smo nedavno posmatrali teleskopom formiranje zvezda prestalo je znatno kasnije”, rekao je vodeći autor studije Endru Njuman, naučni saradnik Instituta Karnegi za nauku u Kaliforniji. „One su poput žarišta koja možemo proučavati da bismo otkrili šta je ugasilo vatru.” On je naveo da posebno tragaju za tragovima gasa izbačenog iz galaksije delovanjem crne rupe aktivnije od one u MRG-M0138. Pored proučavanja prestanka formiranja zvezda, istraživači su odredili masu crne rupe u galaksiji MRG-M0138. Ispostavilo se da je ona približno šest milijardi puta veća od mase Sunca. Merenje bilo bilo lako, pošto je crna rupa neaktivna i ne stupa u interakciju sa okolnim gasom, pa je praktično nevidljiva na svim talasnim dužinama svetlosti. Primenili su tehniku koja se obično koristi za mnogo bliže galaksije i zasniva se na praćenju kretanja zvezda, a u tome im je pomoglo prirodno gravitaciono sočivo.
Između Zemlje i MRG-M0138 nalazi se još jedna galaksija čija je gravitacija toliko snažna da savija svetlost tela iza sebe i tako ih uvećava. Zahvaljujući tome, slika rečene galaksije postala je oko 30 puta veća nego što bi inače bila vidljiva, što je omogućilo praćenje kretanje zvezda oko crne rupe. Ipak, za sveobuhvatno proučavanje biće neophodne i druge metode, jer je navedeni svemirski teleskop predviđen za veoma detaljno osmatranje relativno mali deo neba. Zbog toga se polažu nade u podatke koje prikuplja svemirski teleskop Euclid, namenjen posmatranju širokih delova neba, i u budući Nancy Grace Roman Space Telescope, čije je lansiranje planirano kasnije ove godine. „Želimo da pronađemo još galaksija poput ove – mesta na kojima je formiranje zvezda prestalo u ranom svemiru i koja su dodatno uvećana gravitacionim sočivom”, dodao je Njuman. „Potrebni su nam osetljivi infracrveni snimci velikih delova neba da bismo pronašli ovako retka nebeska tela.”
(RTS)
