PANDORINA KUTIJA

KAD SI MRTAV, A JOŠ SI ŽIV

742 pregleda
Ilustracija

Biti proglašen pokojnikom, zašto se dešavaju ovakvi slučajevi?

Nedavno su se u medijima pojavile vesti da su dve žene proglašene mrivim, da bi u pogrebnom preduzeću ustanovilo da su još žive. Doktor Stiven Hjuz, profesor Univerziteta Anglija Raskin, objašnjava kako se može dogoditi da neko greškom bude oglašen pokojnikom.Jedna osamdesetdvogodišnja stanarka staračkog doma u Njujorku označena je mrtvom, a tri sata kasnije u pogrebnom preduzeću je utvrđeno da diše. Ovo je usledilo nakon sličnog incidenta u Ajovi kada je osoblje pograbnog zavoda ustanovilo da se šezdesetšestogodišnja žena zatvorena u torbu za transport mrtvih bori za vazduh.

Odsustvo otkucaja srca i disanja u toku određenog vremena, fiksirane, proširene zenice i nereagovanje na bilo koji stimulus treba da znače da je osoba preminula. Svi lekari su naučeni kako se to radi i svesni svojih dužnosti. Nažalost, bilo je slučajeva da je smrt potvrđena ovom procedurom, ali je pacijent nakontoga pokazivao znake života.

Na sreću, naglašava profesor Hjuzm ovakvi slučajevi su veoma retki, ali strah da će nas neko greškom proglasiti pokojnikom ima dugu istoriju, o tome svedoče i drevni pomorski običaj.Naime, dok su prišivali platneni pokrov za mrtvog mornara, poslednji ubod iglom je provlačen kroz nos pokojnika. Pretpostavljalo se da je to dovoljno snažan stimulans da se probudi bilo koji mornar za slučaj da je još živ. Proceduta utvrđivanja da li je neko preminuo danas je manje brutalna.

Odsustvo otkucaja srca i disanja u toku određenog vremena, fiksirane, proširene zenice i nereagovanje na bilo koji stimulus treba da znače da je osoba preminula. Svi lekari su naučeni kako se to radi i svesni svojih dužnosti.Nažalost, bilo je slučajeva da je smrt potvrđena ovom procedurom, ali je pacijent nakon toga pokazivao znake života.

Profesor navodi da je tokom svoje lekarske prakse bio u prilici da prisustvuje sličnom incidentu. Jedan njegov kolega je proglasio da je starija žena preminula, ali je nedugo zatim ona ponovo počela da diše i puls joj se nakratko vratio.U još jednom upečatljivom incidentu žena sa epilepsijom je uzela preveliku dozu barbiturata. Pregledao ju je lekar opšte prakse i potvrdio da je umrla. Ali po dolasku u mrtvačnicu, ženi je počela da se trza jedna noga što je izazvalo pravu pometnju. Srećom, kasnije se oporavila i preživela.

Propust da se pravilno sprovede proceduru potvrde smrti može da objasni neke od ovakvih incidenata. Površan pregled umornog i rasejanog lekara lako može da dovede do toga da ne čuje srčane tonove i ne primeti plitke i reke udisaje. Zato bi trebalo da budu krajnje temeljni u ovakvim situacijama, međutim, dodaje profesor, pojedini lekovi im često otežavaju ovaj zadatak.

Smatra se da sedativi na neki način štite mozak od oštećenja i zato se i koriste u anesteziji u opsežnim hirurškim procedurama, posebno ako je neophodno zaustaviti cirkulaciju na neko vreme.Zato sedativi mogu da izazovu zabunu u slučaju kada se pacijenti predoziraju jer smanjuju reakcije i depresiraju disanje i cirkulaciju da zaštite mozak od hipoksije (da ne ostane bez kiseonika). Kada se lek eliminiše iz organizma, osoba može da se probudi.Dešavalo se da pacijenti koji su se predozirali diazepamom ili alprazolom budu greškom proglašeni mrtvim.

Sličan efekat mogu imati i određeni toksini. Vudu vračevi koristili su određeni prah da bi osoba izgledala kao da je mrtva. Prah je navodno sadržavao male doze tetrodotoksina iz ribe naduvače koji bi paralizovali žrtvu.Naglo uranjanje u ledenu vodu takođe može dovesti do iluzije smrti zbog uticaja na usporavanje srčanog ritma. Preživljavanje posle dužeg vremena provedenog u vodi je dobro dokumentovano.U urgentnoj medicini, odavno se uči da se utopljeni pacijent ne proglašava mrtvim sve dok se ne zagreje. Uspešan neurološki oporavak je zabeležen i posle 70 minuta od utapanja u hladnu vodu.

Nesvestica takođe može prevariti lekara koji je izdao sertifikat da je neko preminuo. Aktivacija vagusnog nerva (najdužeg kranijalnog nerva u telu) javlja se tokom nesvestice, usporava rad srca i smanjuje krvni pritisak.Ovo bi moglo objasniti veoma tužan slučaj iz Hondurasa. Smatralo se da je trudna tinejdžerka umrla od šoka nakon što je čula pucnjavu u susedstvu. Međuti, sutradan se čulo kako vrišti iz groba. Sasvim je moguće da se probudila posle duže nesvestice.

Stiče se utisak da većina ovih pogrešnih dijagnoza potiče van Evrope. Geografske varijacije u postupku medicinske potvrde smrti možda mogu biti jedan od razloga, mada greške nastaju često i tamo gde ljudi nemaju mogućnost da dobiju adekvatnu medicinsku pomoć.Šta god da je uzrok, zaključuje prof. Stiven Hjuz, ovi slučajevi se pojavljuju u medijima jer su senzacionalni i privlače pažnju, ali treba imati na umu da su veoma retki.

(RTS)

O autoru

administrator

1 komentar

  • „Naime, dok su prišivali platneni pokrov za mrtvog mornara, poslednji ubod iglom je provlačen kroz nos pokojnika. Pretpostavljalo se da je to dovoljno snažan stimulans da se probudi bilo koji mornar za slučaj da je još živ. Proceduta utvrđivanja da li je neko preminuo danas je manje brutalna.“ – BRUTALNA?? Šta ima brutalno u tome što se ubode ili probode mrtvo telo? Koliko li je tek onda brutalno davanje inekcije ili vakcine? Kao da je tekst izašao u nekom od tabloida.

Ostavite komentar