DARVINOVA NIT

SRBI NISU OSMANLIJE

362 pregleda

Turski osvajači nisu ostavili traga u genima ovadnjih stanovnika, potvrđuju naučne analize Biološkog fakulteta u Beogradu.

U Centru za forenzičku i primenjenu molekularnu genetiku Biološkog fakulteta rade se tri vrste analiza pomoću kojih se utvrđuje nečije poreklo, i po muškoj i po ženskoj liniji. Tako možemo da saznamo više o svojim praprecima i tome odakle su došli, ali i da li su osvajači ostavili traga u našim genima.

Na Biološkom fakultetu u Beogradu se po najnovijim metodologijama analize ipsilon hromozoma i mitohondrijalne DNK sprovode dugi niz godina. Radi se o uniparentalni markerima, odnosno, preko ipsilon hromozoma prati se poreklo osoba muškog pola po muškoj liniji, a preko mitohondrijalne DNK, koju poseduju i žene i muškarci, prati se poreklo po ženskoj liniji, objašnjava gošća Jutarnjeg programa RTS, docent dr Milica Keckarević Marković sa Katedre za biohemiju i molekularnu biologiju.

Zbog toga što se ,ipsilon’ hromozom prenosi sa oca na sina praktično nepromenjen, tako iz generacije u generaciju predak po muškoj liniji i njegov potomak imaju praktično identičan ,ipsilon’ hromozom. On se može promeniti zahvaljujući mutacijama, ali te promene su toliko spore da se može pratiti dalje praporeklo, napominje dotična naučnica.

Mitohondrijsku DNK poseduju i muškarci i žene, ali se ona prenosi samo s majke na decu. Praćenjem sekvence mitohondrijske DNK prati se poreklo po ženskoj liniji. Ona se, takođe, ne menja znatno iz generacije u generaciju i po njoj može da se prati davno poreklo.

Analiza genoma

„Analiziraju se i pojedini delovu u okviru celog ljudskog genoma i one mogu da nam otkriju naše poreklo i po muškoj i po ženskoj liniji. Kakvi rezultati se mogu dobiti iz ovih analiza, zavisi od toga koliko je na svetu urađeno tih referentnih genoma. U ovom trenutku moguće je na osnovu tih rezultata dobiti informaciju da li ste poreklom iz Evrope, severne ili južne Evrope, ili istočne ili zapadne, i sa kojim udelom. Da li, možda, imate udela neke krvi azijske ili afričke, objašnjava dr Milica Keckarević Marković.


Milica Keckarević Marković (BF)

Ova vrsta analiza genoma se u našoj zemlji ne radi komercijalno već isključivo u naučnoistraživačke svrhe i na Biološkom fakultetu se tek par godina, jer to zahteva posebnu aparaturu i posebne metodologije koje nisu bile dostupne do pre nekoliko godina.„Poslednjih pet godina se prvenstveno bavimo analizama ,ipsilon’ hromozoma da bismo pratili migracije u okviru regiona bivše Jugoslavije, odnosno kretanja srpske populacije u poslednjih nekoliko vekova, dodaje Markovićeva.

Analizom ipsilon hromozoma može se utvrditi da li je neki naš muški predak na teritoriju Balkana došao, na primer, tokom naseljavanja Slovena u ranom srednjem veku ili je možda taj njegov predak već bio na teritoriji Balkana kada su Sloveni stigli.Kada se govori o haplogrupama, upravo se radi o praćenju tih linija ipsilon hromozoma, odnosno mitohondrijske DNK koje se međusobno razlikuju u jednoj ili više varijanti u sekvenci molekula DNK.

„Kada imamo istu haplogrupu, onda smo po tom jednom svom pretku srodniji nego sa osobom koja pripada različitoj haplogrupi. Sve haplogrupe će se na kraju sresti u jednom zajedničkom pretku, ali tokom vremena se dešavaju mutacije, one se akumuliraju i na taj način dolazi do razdvajanja haplogrupa, Mi na taj način, u stvari, možemo da pratimo koje je zajedničko poreklo, na primer, neke dve osobe i koliko godina unazad, navodi ova biološkinja.

Ishodište Slovena

Na osnovu dobijenih rezultata analize ipsilon hromozoma halpogrupe populacije na teritoriji Srbije i određenih regiona za koje se smatra da su ishodišta srpske populacije, kao što su, na primer, Stara Hercegovina i Kosovo i Metohija, potvrđeno je ono što se generalno znalo i ranije.Najzastupljenija haplogrupa kod Srba je haplogrupa I2 a1 b3, koja je nastala pre nekih 1.800 godina na teritoriji koja se smatra ishodištem Slovena, teritoriji između današnje Belorusije, Poljske i Ukrajine.

„Migracijama Slovena na Balkansko poluostrvo ta haplogrupa je došla i njoj pripada 30 do 40 odsto Srba, a prisutna je i kod pripadnika drugih naroda koji ovde žive. Praktično najsličniji smo s narodima s kojima delimo i jezik, naglašava gošća Jutarnjeg programa.Dobijeni rezultati takođe demantuju uobičajenu tezu da je tokom osmanske vladavine došlo do unosa ipsilonhromozoma koji bi uticao na našu genetičku strukturu.

„Ove analize genoma su veoma pouzdane, ali je problem interpretacija rezultata nepouzdanih i nestručnih analiza. Same analize su pouzdane, mada postoje one koje daju manje detalja i ostavljaju prostora za više spekulisanja ili one koje daju više detalja i ne ostavljaju mnogo prostora za, u stvari, izmišljanje pretpostavki o poreklu, naglašava dr Keckarević Marković.

Genetske mape ponekad pomažu da se istorijski podaci usklade ili promene, a ponekada se poklapaju sa istorijskim. Ova nepodudaranja ne bi trebalo da se sukobljavaju već da omoguće bolju analizu, smatra biološkinja.

Svi stigli iz Afrike

Danas se zna da su preci modernog čoveka nastali u Africi pre oko 200.000 godina i da su zatim delovi te populacije u najmanje dva navrata prešli najpre na teritoriju Azije, a zatim i Evrope. U vreme ledenog doba i zaleđenog Beringovog moreuza su iz severne Azije stigli i na tlo Amerike.

„U svakom slučaju, na teritoriji Evrope i na teritoriji Azije su današnji moderni ljudi živeli zajedno sa neandertalcima u Evropi i sa denisovijancima u Aziji. Ono što se danas zna, a nema potpisa u ipsilon hromozomima i u mitohondrijskoj DNK, već u autozomnim genomima, jeste da je dolazilo do mešanja današnjih modernih ljudi sa neandertalcimadenisovijancima, napominje biološkinja.

Najveći izazov koji se stavlja pred naučnike jeste interpretacija rezultata, jer danas se na osnovu brzih i lakih analiza dolazi do ogromne količine podataka koje treba na pravi način protumačiti, kaže na kraju gostovanja doc. dr Milica Keckarević Marković sa Biološkog fakulteta.

(Izvor RTS)

O autoru

administrator

Ostavite komentar