PANDORINA KUTIJA

ZOMBI VIRUS SA ARKTIKA

623 pregleda
Ilustracija

Najstariji soj je od pre 48.500 godina, a francuski naučnik i njegovi kolege su ga pronašli u uzorku tla uzetom iz podzemnog jezera koje se nalazi šest metara ispod površine.

Sve više temperature na Arktiku otapaju permafrost, stalno smrznuto tlo, pri čemu se oslobađaju virusi koji, nakon što su mirovali desetine hiljada godina, mogli bi ugroziti zdravlje životinja i ljudi. „Mnogo toga se događa s permafrostom što je zabrinjavajuće, a to stvarno pokazuje zašto je veoma važno očuvati ga”, rekla je Kimberli Miner, klimatološkinja iz Nasiinog instituta Jet Propulsion Laboratory.

Permafrost prekriva petinu severne hemisfere. Služi kao svojevrsna vremenska kapsula, čuvajući (osim drevnih virusa) mumificirane ostatke brojnih izumrlih životinja koje su naučnici poslednjih godina iskopati i proučavati. Ovaj večni led je dobrapodloga za skladištenje ne samo zato što je hladan već i stoga što je to sredina bez kiseonika kroz koju ne prodire svetlost. No sada, zbog globalnog otopljenja, temperature na Arktiku rastu do četiri puta brže od ostatka svieta, otapajući gornji sloj permafrosta.

Naučnici za sada ne znaju koliko dugo ti virusi mogu ostati zarazni nakon što se izlože današnjim uslovima ili kolika je verovatnoća da će naići na podesnog domaćina.

Da bi bolje shvatio koje rizike predstavljaju ovi zamrznuti virusi, mikrobiolog Žan-Mišel Klaveri sa Univerziteta Eks-Marsej u Francuskoj testirao je uzorke tla iz sibirskog permafrosta da bi video ima li tamo virusa i jesu li još zarazni. Krenuo je u potragu za zombi virusima, kako ih naziva, pronašao ih je. Naime, on proučava određenu vrstu virusa koju je prvi put otkrio 2003. To su divovski virusi, mnogo veći od onih uobičajenih, i zato se vide i proučavaju običnim svetlosnim mikroskopom. Drugim rečima, za njih nije potreban moćniji elektronski mikroskop.

Godine 2014. oživieo je virus koji su on i njegov tim izolovali iz permafrosta. Umetnuli su ga u kultivisane ćelije i učinili ga zaraznim prvi put u 30.000 godina. Zbog bezbednosti odlučio je da proučava virus koji napada samo jednoćelijske amebe, a ne životinje ili ljude. Podvig je ponovio sledeće godine, izoujući drugu vrstu virusa koja takođe cilja amebe. A u najnovijem istraživanju izdvojio je nekoliko sojeva drevnog virusa iz više uzoraka permafrosta, uzetih sa sedam različitih mesta širom Sibira, i ustanovio da svaki može zarazi ćnjlije amebe.

Najstariji soj je od pre 48.500 godina, a francuski naučnik i njegovi kolege su ga pronašli u uzorku tla uzetom iz podzemnog jezera koje se nalazi šest metara ispod površine. Najmlađi uzorci, nađeni u želučanom sadržaju ostataka vunastog mamuta, bili su stari 27.000 godina.

„Činjenica da su virusi koji inficiraju amebe još k zarazni nakon toliko vremena ukazuje na potencijalno veći problem. Virusi koji napadaju amebe su neka vrsta surogata za sve druge viruse koji bi se mogli nalaziti u permafrostu”, izjavio je dotični mikrobiolog za CNN.Videli smo tragove mnogih, mnogih drugih virusa. Znamo da su tamo. Ne znamo sa sigurnošću jesu li još živi. Ali ako su virusi amebe još živi i zarazni, nema razloga zašto ne bi bili i drugi.”

Inače, istraživači su u permafrostu pronašli tragove virusa i bakterija koji mogu zaraziti ljude. U uzorku pluća iz ženskog tela ekshumiranog 1997. iz permafrosta u selu na Aljasci pronađen je genomski materijal soja influence odgovornog za pandemiju 1918. godine.Dodatno, 2012. su potvrdili da 300 godina stari mumificirani ostaci žene pokopane u Sibiru sadrže genetske potpise virusa koji uzrokuje boginje. Pojava antraksa u Sibiru od jula do avgusta 2016. takođe je povezana s odmrzavanjem permafrosta, što je omogućilo drevnim sporamaBacillus anthracis-a da ponovno izbiju na površinu.

Naučnici za sada ne znaju koliko dugo ti virusi mogu ostati zarazni nakon što se izlože današnjim uslovima ili kolika je verovatnoća da će naići na podesnog domaćina. Nisu svi virusi patogeni, odnosno ne mogu svi uzrokovati oboljenje; jedni su benigni ili, čak, korisni svojim domaćinima.Dodatno, na Arktiku ne živi nnogo ljudi s obzirom na njegovu površinu, stoga je rizik od izloženosti drevnim virusima vrlo nizak. No pitanje je koliko će tako potrajati. Rizik će se sigurno povećati u kontekstu globalnog otopljenja, pri čemu će se ubrzano nastaviti otapanje permafrosta i sve više ljudi naseljavati to područje”, zaključio je Žan-Mišel Klaveri.Istraživanje pod naslovom An Update on Eukaryotic Viruses Revived from Ancient Permafrostobjavljeno je u časopisu Viruses.

(Ilustracija Jean Michel Claverie/IGS/CNRS-AMU)

(Indeks)

O autoru

administrator

Ostavite komentar