SUNČEVA AVLIJA

ZEMLJINA APOKALIPSA?

364 pregleda
Getty Images

Astrofizičar pokazao da bi jedna mala promena u Sunčevom sistemu mogla značiti njegov kraj.

Planetarni naučnici često žele da postoji nešto između te dve planete, kaže američki astrofizičar i dodaje da je dobro da ga, zapravo, nema.Katalog planetarnih sistema koji astronomi stalno popunjavaju u Mlečnom putu svejasnije pokazuje koliko je naš Sunčeva avlija možda drugačija od tih drugih planetarnih porodica u našoj galaksiji.Od gotovo 4.000 planetarnih sistema identificiranih do danas, nijedan od nema poredak i raspored planeta poput našeg. Jedan od razloga za to bi mogao biti i zato što su takvi sistemi u Mlečnom, putu trenutno van dosega astronoma da ih otkriju. Ipak, dosad otkriveni pokrivaju izvanrednu raznolikost rasporeda.

Astrofizičar Stiven Kejn sa Univerziteta Kalifornija pokazao je da bi se ceo Sunčev sistem pretvorio u haos kada bismo napravili samo jednu promenu. Čak nije ni reč o velikoj promeni, već takvoj koja uključuje dodavanje još jednog tipa planete, koji se često viđa u drugim sistemima.Ta hipotetska planeta trebalo biti super Zemlja ili mini Neptun, odnosno svet koji se nalazi u rasponu masa između Zemlje i Neptuna i u proseku ima 17 Zemljinih masa. Uprkos njihovoj učestalosti drugde u našoj galaksiji, Sunčeva avlija nema takvu planetu, već veliki jaz između stenovitih i gasovitih planeta. To je, u stvari, veliki fizički jaz između orbita Marsa i Jupitera, obeležen asteroidnim pojasom.

Ta izmišljena planeta daje podsticaj Jupiteru koji je dovoljan da destabilizuje sve ostalo. Uprkos tome što su mnogi astronomi priželjkivali dodatnu planetu, dobro je što je nema.

Planetarni naučnici često žele da postoji nešto između te dve planete. Čini se kao propuštena nekretnina, objašnjava Kejn, koji je želeo da sazna šta će se dogoditi sa Sunčevim sistemom ako popuni obe praznine jednim potezom. Za tu svrhu stvorio je simulacije u kojima je ubacio planetu s rasponom mase od Marsa do Jupitera tačno u taj prostor i posmatrao haos koji je usledio. Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu The Planetary Science Journal.Ta izmišljena planeta daje podsticaj Jupiteru koji je dovoljan da destabilizuje sve ostalo. Uprkos tome što su mnogi astronomi priželjkivali dodatnu planetu, dobro je što je nema, naglašava Stiven Kejn.

Zavisno od mase i lokacije te simulirane planete u prostoru između Marsa i Jupitera, haos može rezultirati i izbacivanjem trenutnih planeta iz Sunčevog sistema. Marsova prosečna orbita nalazi se 1,5 astronomskih jedinica od Sunca, a Jupitera na 5,2 astronomske jedinice. Planeta smešten na 3 astronomske jedinice može postojati prilično mirno, ali gotovo bilo gde drugde rezultira apsolutnom planetarnom katastrofom.

Ako bi se našla na 3,1 do 4 astronomske jedinice, Merkurova orbita postaje poremećena. Na 2 do 2,7 astronomske jedinice, Mars postaje klimav. Jupiter i Saturn doživljavaju samo manje poremećaje, ali ugaoni momenat koji prenose spoljnim svetovima Sunčevog sistema, Uranu i Neptunu, takođe uzrokuje destabilizaciju tih udaljenih ledenih divova.U najgorem scenariju simulacije, Venera, Merkur, Zemlja, Mars, Uran i Neptun bivaju izbačeni iz Sunčevog sistema! Manje promene uzrokuju da Zemljina orbita mnogo odstupa od svojeg trenutnog kursa, čineći našu planetu manje nastanjivom, ako ne i potpuno negostoljubivom.

Naučni dokazi već ukazuju da Jupiter igra važnu ulogu u naseljivosti Zemlje, štiteći nas od asteroidnog bombardovanja. Kejnov naučni radupućuje da igra još jednu ulogu u stabilizaciji Sunčeve porodice, jer astronomi veruju da Jupiterov gravitacioni uticaj sprečava formiranje planeta u prostoru koji nastanjuje asteroidni pojas.Trenutno u asteroidnom pojasu nema dovoljno materijala za nastanak planeta i procenjuje se da je ukupna masa pojasa samo 0,04 posto Zemljine mase. Veruje se da je ranije u povesti Sunčevog sistema taj asteroidni pojas bio je znatno teži.

Astronomi već neko vreme smatraju da planetarni sistemi sa Jupiterovim analogom, najverovatnije, imaju stabilnost za život. Pomenute simulacije daju dodatnu težinu tom argumentu. Isto tako ukazuju da bi arhitektura Sunčevog sistema mogla biti prilično osetljiva ravnoteža koju je teško održati.Sunčev sistem je finije podešen nego što sam pre mislio. Sve radi poput zamršenih zupčanika sata. Ubacite više zupčanika i sve će se pokvariti, zaključio je Stiven Kejn.

(Zimo)

O autoru

administrator

Ostavite komentar